"Blindspotting" je jedan od filmova iz 2018. koje sam često vidio navedene na listi podcijenjenih i zanemarenih iz te godine, a ujedno kao i nahvaljenog za svoj pristup temi rasizma i policijskog nasilja, često uspoređen sa S. Leejevim "BlackKklansman"...ne razumijem baš tu usporedbu ni oduševljenje.
Dinamika između glavnih glumaca je odlična, uvjerljivi su kao prijatelji koji su zajedno odrasli što je važno za film u kojem se prijateljstvo stavlja na veliku kušnju. Odličnim izvedbama sigurno doprinosi to što su oba glavna glumaca ujedno pisci scenarija ovog filma, a navodno i jako dobri prijatelji u stvarnom životu.
Nakon što Collin svjedoči policijskoj potjeri koja završi nedopuštenim pucanjem bjegunca u leđa te se susretne s odgovornim policajcem licem u lice, kreće njegova paranoja koja za sobom povlači duhove iz prošlosti. Suočava se s krizom identiteta oko toga koliko može pobjeći iz svoje okoline i predrasude kojima ga je ona označila. Uz svoj nedavni izlazak iz zatvora i izvršavanja zadnjih dana uvjetne kazne, traumatizirani Collin vidi opasnost od policije na svakom uglu, išćekivajući kada će mu tko smjestiti i hoće li mu „onaj“ policajac ući u trag. Sve to otežava njegov najbolji prijatelj za kojeg počinje uviđati koliko je opasan i napetost raste sve do jedne zabave na kojoj se dogodi incident koji ozbiljno naruši njihov odnos.
Dok pišem ovaj zadnji dio, mislim si koliko obećavajuće ta premisa na papiru zvuči... Međutim, veliki problem koji sam imao s filmom i koji mi je pokvario cjeloukupni doživljaj je njegova struktura i ton. Dok je zadnjih pola sata filma napeto, ozbiljno i zanimljivo (od navedene scene zabave), prvih sat vremena su poput jeftinog sitcoma kojem jedino nedostaje onaj umjetni smijeh u pozadini. Razne i neuspjele šale jako spuštaju film i daju dojam da film želi biti komedija koja očekuje da je se na kraju shvati ozbiljno.
Stekao sam dojam da je iza stvaranja ovog filma stajala dobra ideja, no i nesigurnost u njenu snagu pa se filmu dodala komedija kako bi privukao pažnju šire publike. Mislim da bi film funkcionirao bolje kao čista drama jer se do dobrog završnog dijela kada radnja uzme maha treba pretrpjeti puno nepotrebnog i lošeg humora.