Photo: Filip Beusan
Usprkos sitnim kapima koje su počele rominjati od prvih kadrova filma, a koje su zatim prerasle u pravu kišu, publika ni za tren nije htjela odustati od gledanja pa je spremno oboružana kišobranima, kabanicama a poneki i dekicama ponijetim u tu svrhu, odgledala film do kraja.
Film Varvari, debitantski uradak mladog srpskog redatelja Ivana Ikića (1982.), s pravom je, kiši usprkos, držao pažnju publike do samog kraja. Riječ je o uratku koji je u dobro poznatoj maniri hiperrealističkog novog srpskog filmskog vala, koji posljednjih godina dominira u regiji, donio još jedan snažan portret potpuno izgubljene mlade generacije u bespućima okrutnog besperspektivnog posttranzicijskog društva. Ikićev film za glavne aktere priče ima tipične predstavnike navijačkih skupina, mlade huligane «Varvare» lokalnog drugoligaškog nogometnog kluba iz Mladenovca. Snažno ubadajući u neuralgijske točke posttranzicijskog društva u kojem su nasilje i kriminal postali pravilo i u kojem je na snazi potpuna inverzija svih vrijednosti, portretirajući život glavnog junaka, buntovnog navijača Luke na pragu njegova punoljetstva, Ikić je ostvario snažno i vjerodostojno djelo.
Smješten u okvir 2008. kada je Kosovo proglasilo nezavisnost i podiglo tenzije u Srbiji, film donosi teenagersku dramu o odrastanju Luke (fantastično utjelovio Željko Marković), koji na pragu punoljetstva rastrgan između nesređene obiteljske situacije i potrage za ocem, uvjetne kazne i tajne veze s djevojkom jednog od nogometaša kluba za kojeg navija, očajnički pokušava naći svoje mjesto pod suncem. Film koji progovara o maloljetnim delikventima, nogometnim huliganima, navijačima kojima smisao navijanja na tribinama lokalnog drugoligaša niti najmanje nije sport, a još manje sportski duh-već sasvim suprotno- čisto nasilje radi nasilja samog, s pravom je držao pažnju publike jer se radi o iskrenom i vjerodostojnom uratku koji gotovo na rubu dokumentarizma priča priču blisku i našem okruženju.
Večeras, četvrtog dana Motovun film festivala u Zagrebu, na programu su Motovunski kratki filmovi (Motovun shorts) među kojima gledamo slijedeće filmove: "Better place” (Španjolska), “Wind” (Njemačka) “Arena” (Poljska), “Luminaris” (Argentina), “Rabbit land” (Srbija), “With best regards”(Austrija), “Record” (Iran).