U Gorskom Kotaru još šumi gorski javor neutamničen u kuhinjski ormar, još uvijek šumske plodove jede medvjed, nezasužnjen u kavez zoološkog vrta, ovdje proljeće slavi tetrijeb gluhan, ptica na rubu opstanka. Činjenica je da živimo u krajnje nasilnoj kulturi, kulturi brzog bogaćenja te odobravamo svako nasilje, ako mu je svrha (ono u što vjerujemo) - profit! S druge je strane samorazumljivo očekivanje gorskokotarske populacije da im razumnim korištenjem prirodnih bogatstava omogući bolji život, a njihovim potomcima ostanak i opstanak u zavičaju.