Igra prijestolja: Sudar kraljeva (nedovršena II. sezona)
Originalni naslov: Game of Thrones: A Clash of Kings
SAD, 2011.
Režija: Brian Kirk,Tim Van Patten
Uloge: Peter Dinklage,Kit Harington,Emilia Clarke,Sean Bean,Mark Addy,Nikolaj Coster-Waldau
ocjena 4 / 5
Od početka druge sezone "Igre prijestolja" među obožavateljima kao da vlada neki prešutni dogovor o nespominjanju povelikog razočarenja u drugi dio ekranizacije koja je prošle godine osvojila svijet. Oni koji su već bili začarani knjigom puno prije HBO-ove serije prkosno su držali nos gore od nedjelje do nedjelje, a pred sam kraj su i došli na svoje. No, krenimo od početka.
Nakon maestralnog kraja prve sezone od kojeg se malo tko uspio suzdržati da mu ne zastane dah, nova sezona je počela oduševljenjem na vizualno dočaravanje svega što su mudri producenti ostavili nedorečenim gotovo godinu dana prije.
U Hrvatskoj koja je prepoznala Dubrovnik (King's Landing) već u prvom kadru je oduševljenje možda bilo i mnogo veće. I zaista, već prva scena (u kojoj epizodno pojavljivanje ima i hrvatski glumac Marko Cindrić) svojom akcijskom, teatralnom i vrhunskom audiovizualnom kvalitetom poziva svakoga da pogleda ovaj spektakl kakav se čini da je danas zaista samo HBO sposoban isproducirati, na najbolji je način najavila sezonu koja je nama, jednostavnijem puku koji uživa u seriji s vremena na vrijeme i ništa više ne očekuje, iz epizode u epizodu prerastala u sve veće razočarenje.
Jako puno prekrasnih slika, bahatih likova i nevjerojatnih eksplicita, društvenih poremećaja i nadnaravnih događaja koji su fascinantni svega na taj maleni trenutak, dok dramatizacija prije i poslije u potpunosti nedostaje. Od serije koja je pažljivo gradila karakter od dana do dana, od odnosa do odnosa, prešla je na "dark side" televizije i ponudila plošne ekstente onog što smo već vidjeli u prethodnoj sezoni. Likovi su postali isključivo crno-bijeli, na prvi pogled vrlo jasno inputirani kao oni za koje navijamo, i oni za koje ne. Producenti su čak i element iznenađenja, koji im je bio komplimentiran kao najveći plus, pretvoriti u vlastiti klišej i predvidivi uzorak koji je svakog inteligentnog gledatelja ostavljao ništa više nego ravnodušnim.
Tek su iznimke bile priče koje su po svojoj inerciji bile uzbudljive, a njihovi likovi utjelovljeni od strane motiviranih i dediciranih glumaca, a koje su ipak uspjele zadržati gledatelje uz ekran. Identičan primjer HBO-ovog promašaja ove vrste je prošlogodišnja druga sezona serije "Boardwalk empire" koja je propatila od iste bolesti no upravo joj je nedostajao cast i dovoljno dobra literarna baza za adaptaciju da gledatelji uopće završe sezonu voljene serije.
Pratimo priču o velikom ratu za Željezno prijestolje tijekom kojeg se direktno sukobljava čak 3 različita "pravedna" polagatelja na Krunu. Uz to, Stark kao "Kralj Sjevera" u osvetničkom pohodu s golemom sjevernom vojskom maršira na King's Landing u kojem Geoffrey sjedi na prijestolju kao ponekad svojeglava marioneta obitelji Lannister. Noćna straža je odmarširala u sjevernu pustopoljinu iznad Zida u potrazi za divljacima, a Daenerys Targaryen, koja također polaže svoja prava na prijestolje, se nalazi sa šačicom seljaka preostalih iz plemena Khal Drogovog malenog plemena.
Dok se neke od brojnih priča razvijaju zanimljivije, a neke manje, pojedini trenuci su osobito razočarali jer se doima kao da samo služe popunjavanju rupa i udvaranju čitateljima koji navikli na literarni format bespoantni (a istovremeno očaravajući) detalji ne smetaju. Upravo u takvoj, rekao bih nagloj i jeftinoj adaptaciji, vjerujem da će se profilirati nedostatak ispunjenih očekivanja s drugom sezonom ove eklamirane serije. Nedostatak "to the point" priče i predugo dramatiziranje za TV format ostavlja dosadan dojam serije koja nema ništa drugo već jako puno neviđenog za pokazati, vrlo brzo je to sve jako dosadno, predvidljivo i jednostavno razočaravajuće.
Već 8. epizoda II. sezone pruža vrhunski doživljaj
Bez obzira je li nedostatak važnih elemenata primjećen usred snimanja, ili već u razvoju projekta te je zbog nedovoljnih financija ili motivacije tako ostavljeno, serija se nevjerojatno podiže nakon što prelazi svoju polovicu. Što zbog značajnije odlučnih likova koji napokon počnu poduzimati na temelju svojih (i tuđih) riječi i postupaka, što zbog raspleta događaja koji su se u 8 sati fantastične TV drame morali početi privoditi kraju. Što bi se reklo "sok", pravi "sok" napokon stiže tek u posljednjih nekoliko epizoda kada emotivni sukobi napokon eskaliraju i likovi prestanu raditi ono što traži HBO, a počnu djelovati svojim srcem.
U tom trenutku rapsodija uzbuđenja na razini prve sezone ponovno se otkriva u nama pod punim oduševljenjem, kao ono kad nakon par godina opet poljubiš "onu" bivšu curu koja označava tvoje vrijeme prije, i poslije nje. Sama osma epizoda, po sličnom uzorku na pripremu terena u prvoj sezoni (sjetimo se da je Ned Stark izgubio glavu baš u osmoj epizodi), pruža najveće uzbuđenje i klimaks nakon kojega možemo svašta očekivati. Istovremeno, ne očekujemo puno, jer znamo da baš ono najsitnije i najzanimljivije će najvjerojatnije biti ostavljeno za godine koje dolaze, no osma epizoda nas uistinu zakopa u stolac i ne da nam se maknuti, stvarajući ono zaista rijetko i iskreno "NE!" u trenutku kada namirišemo glazbeni fade-out i rez na odjavnu špicu nakon koje moramo čekati cijeli tjedan da otkrijemo kako će se rasplesti nešto s čime smo se tako snažno uspjeli povezati - vrhunski.
U susret posljednjim epizodama - uzbudljivo. Već sada možemo biti sigurni da ćemo dati dobru priliku trećoj sezoni. Postoji produkcijska računica koja osvaja svoje gledatelje na početku i kraju sezone, i dok je sve teže tako nešto opraštati različitim filmskim i TV proizvodima, HBO-ova Igra prijestolja itekako to zaslužuje. Svim svojim razočarenjima i plošnošću serija se iz epizode u epizodu ipak donekle iskupljuje ekraniziranjem "fantastično fantastičnog", kombinacijom slike i zvuka koja opčinjava. Taman kada to nije dovoljno, dolazi i drama te se priča nastavlja, prema kraju druge sezone i u treću. Bez obzira na pohvale, ne podigne li se tempo, visoki budžet teško da će izdržati padanje gledanosti. Entuzijazam publike i dobra baza obožavatelja su kvalitetno zadržali gledanost druge sezone, no pitanje je koliko će publika imati strpljenja.
Janko Matić