Na ovogodišnjem međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu hrvatski filmovi i koprodukcije prikazivat će se, između ostalog, u sklopu Tjedna kritike i Filmskoga sajma, izvijestio je Hrvatski audiovizualni centar. Na filmskom sajmu će biti prikazani filmovi "Ljudožder vegetarijanac" Branka Schmidta i "Noćni brodovi" Igora Mirkovića.
Osvrnimo se malo na 'Ljudoždera'. Moram priznati da nisam gledao film, ali sam zato čitao knjigu. A film nisam gledao upravo zato jer sam čitao knjigu. Fikcija je pisana na način prepun dijaloga, tako se tijekom surfanja kroz stranice sve više čini kako je autor Ivo Balenović knjigu pisao kao nekakav scenarij znajući da će ugledati svjetlo ekrana. A jasno je i zašto je to znao: i njegov prošli roman Metastaze isto je režirao Branko Schmidt kao i ovaj potonji.
No, nije bitno što su režiser i autor prijatelji, pa se iz tog odnosa rađa film. Bitno je da je Balenović u svom živopisnom nabrajanju pobačaja, seksa, droge, borbi pasa... preskočio važan dio, a to je zašto glavni akter njegove novele - doktor ginekolog - to uopće radi, odnosno koji su mu motivi. Autor nigdje nije zarezao u srž psihe čovjeka koji radi abortuse u visokom stupnju trudnoće, koji bari gotovo na način silovatelja sve medicinske sestre koje mogu dohvatiti kvaku, znači od 7 do 77 godina, koji se druži sa sumnjivim likovima, uzima mito kao apaurin - ne - to se uzima kao popiti čašu vode.
Valja jedino za Cannes
Kažem opet, nisam gledao film, ali bojim se da nije bitno drugačiji od knjige, osim naravno vizualnih doživljaja. Sličan film koji je požnjeo razne nagrade imali smo prilike gledati i prije nekoliko godina, a riječ je o filmu Rajka Grlića, za koji je scenarij pisao Ante Tomić. U filmu Neka ostane među nama riječ je o preljubu, a glavni likovi varaju jedni druge kao stranke u preizbornoj kampanji i u nijednom trenutku se ni režiser ni scenarist ne zapitaju: pa zbog čega oni to rade? Ako se već ne pitaju zbog čega to rade, zašto se onda ne pitaju zašto ostaju u braku?
Tako je i s 'Vegetarijancom'. Valjda bi negdje trebala stati nekakva opaska ili fusnota zašto jede ili ne jede meso čovjeka. E pa pošto ne stoji, ne treba se čuditi kako nas srpska kinematografija kvalitetom šije svjetlosnim godinama. Pokušavam se sjetiti koji me to hrvatski film oborio s nogu u zadnjih nekoliko godina, i koliko god mislio na pamet mi pada samo jedan: Šuma sumarum.
Ostali su, nevjerojatno, ali istinito - za Cannes.
M.M.