Piše: Dragan Antulov
MAMURLUK 2
(THE HANGOVER: PART II)
uloge: Bradley Cooper, Ed Helms, Zach Galfianakis, Justin Bartha, Kan Jeong, Jeffrey Tambor, Jamie Chung, Mason Lee, Paul Giamatti
scenarij: Todd Phillips, Scott Armstrong & Craig Mazin
režija: Todd Phillips
proizvodnja: Warner Bros/Red Hat, SAD, 2011.
trajanje: 102 '
Među blockbusterskim uzdanicima će vodeći holivudski studiji ove ljetne sezone lansirati rekordnih 27 nastavaka. Te statistike su čak i Rogera Eberta, jednog od većih apologeta "srednje struje" među američkim filmskim kritičarima, natjerali da počne lamentirati zbog nedostatka originalnosti u Hollywoodu. Iako je snimanje nastavaka praksa ustanovljena još na samom početku blockbuster-ere 1970-ih, u posljednje vrijeme vodeći studiji jednostavno ne mogu ili ne žele trošiti svoje ljudske i materijalne resurse na išta svježe i originalno. Još veća zamjerka je, naravno, i ta da su nastavci u pravilu ne samo lošiji od originala, nego toliko loši da svojim postojanjem uništavaju reputaciju svojih prethodnika. Nešto slično bi se moglo dogoditi Mamurluku, solidnoj niskobudžetnoj komediji koja je predstavljala najveće (i za holivudske knjigovođe prijatno) iznenađenje 2009. godine. Kao što se moglo očekivati, snimljen je nastavak, eskpresno brzo, ali uz ogroman publicitet i očekivanja za koje nije bilo realno da će ikako biti ispunjena.
Odmah upada u oči kako je radnja Mamurluka 2 u svojoj srži identična radnji prethodnog filma, odnosno prati bizarne nezgode grupe prijatelja koji se nikako ne mogu sjetiti što im se dogodilo na razuzdanoj momačkoj večeri. Određeni se detalji, pak, razlikuju pa je tako mladoženja u ovom slučaju neurotični zubar Stu Price (Helms) koji svoje prijatelje – Phila Wennecka (Cooper), Douga Billingsa (Bartha) i Alana Garnera (Galfiniakis) – poziva u elitno tajlandsko odmaralište gdje se treba vjenčati s djevojkom Lauren (Chung). Stu je odlučan da se ne ponovi odiseja kroz koju je veselo društvo prije dvije godine prošlo na Dougovoj momačkoj večeri, ali čak i naizgled nedužno ispijanje par boca piva uz logorsku vatru, kojem se pridružio Laurenin 16-godišnji brat Teddy (Lee), se pretvara u novu i još mračniju pustolovinu. Naime, nekoliko sati kasnije se to isto društvance budi u hotelskoj sobi u Bangkoku i suočava s posljedicama zabave u obliku promijenjenog fizičkog opisa svojih članova. Kako su došli u sobu i što su radili je pitanje na koje ne mogu odgovoriti, ali da se radilo nešto jako loše svjedoči i nečiji odsječeni prst. Pretpostavivši da on pripada Teddyju koji je nestao, Stu i prijatelji za njim kreću u bjesomučnu potragu na ulicama azijske prijestolnice grijeha, nastojeći pri tome rekonstruirati svoje raskalašene pustolovine u koje su, kako se čini, upetljani i međunarodni kriminalci.
Mamurluk 2 je ostvarenje koje se ne može preporučiti gledateljima, barem ne onima koji su gledali Mamurluk. Razlog je u dojmu da se gleda ne nastavak nego kopija, i to prilično loša kopija koja ističe sve mane originala. Mamurluk, inače inspiriran istinitim događajima, funkcionirao je manje kao crna komedija a više kao detektivska priča u obliku crne komedije. Nastavak, koji u potpunosti preuzima zaplet, mijenjajući tek pojedine nevažne detalje, ne ostavlja gledateljima nikakvog prostora za maštu, odnosno doima se poput krimića Agathe Christie u kome je identitet ubojice otkriven već u prvom poglavlju. Ali, čak i kada je odredište do koga protagonisti trebaju doći unaprijed poznato, barem je putovanje moglo biti zanimljivo. Kod Mamurluka 2, koji je promijenio scenarističku ekipu, to nije slučaj – humor, i to uglavnom zahodski, je prilično neujednačene kvalitete, a i potencijalno efektni gegovi, poput scene u kojoj jedan od protagonista otkriva kako je probao "neortodoksne" užitke, su prerazvučeni.
Cijeli film pati od očiglednog nedostatka inspiracije koji se pokušava nadoknaditi scenama jurnjave; likovi su u pravilu jednodimenzionalni i antipatični. Mamurluk 2 od potpuno negledljivosti spašava tek poneki lucidni trenutak. Jedna od njih je obrada "Allentowna" Billyja Joela u kojoj se prepričava radnja. Drugi je, pak, scena u kojoj Stu sluša kako neprijateljski nastrojeni tast drži govor i opisuje ga kao "choya", odnosno bezmirisnu, bezukusnu i bezobličnu rižu koja usprkos svemu tome ipak služi nekoj svrsi. Sličan bi se opis mogao primijeniti i na Mamurluk 2, još jedno ostvarenje koje pokazuje što je loše u današnjem Hollywoodu.
OCJENA: 3/10