Piše: Dragan Antulov
A-TEAM
uloge: Liam Neeson, Bradley Cooper, Quinton Jackson, Sharlto Copley, Patrick Wilson, Brian Bloom, Jessica Biel
scenarij: Joe Carnahan, Skip Woods & Brian Bloom
režija: Joe Carnahan
proizvodnja: 20th Century Fox, SAD, 2010.
trajanje: 117 '
Jedan od najvećih problema današnjeg Hollywooda jest generacijski jaz između publike i studijskih glavešina koji,ponekad i godinama unaprijed, odlučuju što će se toj publici svakog ljeta servirati u kino-dvoranama. Iako postoje određene varijacije s obzirom na žanr ili doba godine, uvriježila se predodžba kako u kino uglavnom odlaze tinejdžeri i 20-godišnjaci; nasuprot tome, holivudskim uredima "vedre i oblače" 50-godišnjaci i 60-godišnjaci, a u nekim slučajevima i časne starine čije okupljanje podsjeća na sastanke nekadašnjeg Politbiroa CK KP Sovjetskog Saveza. Time se, između ostalog, može objasniti ponekad groteskni raskorak između desetaka milijuna dolara utučenih u neku prestižnu "ljetnu uzdanicu" i njihovih bijednih rezultata u kino-blagajnama.
Nigdje to nije vidljivije nego u suvremenim filmskim verzijama TV-serija koje su bile popularne i "cool" prije dva, tri, četiri, a u nekim slučajevima i šest desetljeća – nekako u vrijeme kada su današnji holivudski "drmatori" odrastali ili stvarali svoj svjetonazor. Modernoj Twitter generaciji, naravno, te serije u pravilu ne znače apsolutno ništa. Najnoviji primjer takvog fenomena jest A-Team, spektakularni remake kultne TV-serije 1980-ih koji se smatra jednim od komercijalnih podbačaja ove sezone.
Zastarjeli koncept
Originalna serija je u mnogo čemu bila odraz SAD 1980-ih, odnosno potrebe da se ramboidnim mačizmom izliječe frustracije iz doba vijetnamskog rata. Teško je zamisliti da bi njen koncept – grupa američkih vojnih specijalaca nepravedno osuđenih za ratni zločin u Vijetnamu koji bježe iz zatvora i kao najamnici ljudima rješavaju probleme – mogao tako dobro funkcionirati u današnjim "politički korektnim" i prema američkom miltarizmu manje naklonim vremenima. Usprkos toga, scenarij Joea Carnahana, Briana Blooma i Skipa Woodsa, kao što je običaj kod današnjih holivudskih remakeova, radnju stavlja u današnje vrijeme, a Vijetnam mijenja Irakom.
Naslovni tim, koji čine mudri strateg pukovnik John "Hannibal" Smith (Neeson), šaramatni varalica i lopov poručnik Templeton "Face" Peck (Cooper), mehaničar B.A. Baracus (Jackson) i luckasti pilot H.M. Murdock (Copley), od agenta CIA-e Lyncha (Wilson) u Bagdadu dobije zadatak iz ruku terorista oteti klišeje za izradu lažnih dolarskih novčanica. Tajna misija je savršeno odrađena, ali klišeji na kraju završe u rukama korumpiranih paravojnih zaštitara na čelu s Brockom Pikeom (Bloom). A-Tim nikako ne može dokazati da nije radio na svoju ruku, te je optužen i osuđen na višegodišnju robiju. Lynch, međutim, posjećuje pukovnika Smitha i nudi mu pomoć pri izlasku iz zatvora, ako zauzvrat pristane pomoći hvatanju Pikea i vraćanju klišeja.
Jessica Biel cijelo vrijeme obučena
A-Tim se na prvi pogled čini pristojnom ljetnom zabavom - u dva sata je strpano prilično spektakularnih akcijskih scena i na trenutke nadahnutih šaljivih "onelinera", dok četiri prilično različita, ali za svoj zadatak adekvatna glumca, čine sve da ponovno ožive četvoricu ikona popularne kulture 1980-ih. Međutim, njihove napore su kompromitirali scenaristi tako da su prilično tanašan, ali za jednu akcijadu sasvim pogodan, zaplet zakomplicirali nepotrebnim sadržajima koji film čine malo predugim, a gledateljima daju prilike da vide mnoge inače skrivene nedostatke filma.
Jedan takav primjer je posve nepotrebna i neuvjerljiva konverzija turbo-razbijača Baracusa u hipi-pacifista, koja traje taman toliko koliko scenarij (i gledatelji) od nje to očekuju. Drugi primjer je lik vojne istražiteljice Charise Sose, čija je jedina svrha da donese žensko ime među inače potpuno mušku glumačku postavu; Jessica Biel ovdje u toj nezahvalnoj ulozi, za razliku od nekih sličnih primjera u njenoj filmografiji, ostaje stalno obučena. Kao i u slučaju Salta, dojam pomalo kvari i završnica koja bi trebala ostaviti prostor za nove nastavke. Njih, ako je suditi po nedostatku entuzijazma današnje publike za TV-ikone 1980-ih, najvjerojatnije neće biti.
OCJENA: 4/10