Piše: Dragan Antulov
STRAVA U ULICI BRIJESTOVA
(A NIGHTMARE ON ELM STREET)
uloge: Jackie Earle Haley, Kyle Garner, Rooney Mara, Katie Cassidy, Thomas Dekker, Kellan Lutz
scenarij: Wesley Strick & Eric Heisserer (po originalnom scenariju Wesa Cravena)
režija: Samuel Bayer
proizvodnja: New Line Cinema, SAD, 2010.
trajanje: 90'
Još prije nego što je recesija pomodnim učinila "stezanje remenja", Hollywood se mogao hvaliti kako sve više reže troškove. Barem kada su u pitanju scenariji, jer među tamošnjim glavešinama ima sve manje volje da se nekome isplaćuju honorari za originalne scenarije. Umjesto toga se pronašlo "elegantno" rješenje u obliku recikliranja već korištenih scenarija, pa tako repertoar današnjih američkih kina se čini sve sličnijim onim prije nekih tridesetak godina. To važi čak i za naslove koji se smatraju klasicima žanra kao što je Strava u Ulici brijestova. Nema veze što je dotični film klasik žanra, što je stvorio uspješnu franšizu, što se smatra dijelom popularne kulture, što je bio samoparodiran i što je njegov autor Wes Craven bacio drvlje i kamenje na zamisao da se radi remake. Ono što je važno jest uvjerenje holivudskih glavešina da se novac današnjim tinejdžerima može oteti na isti način na koji se oteo njihovim očevima.
Scenarij Wesleya Stricka i Erica Hisserera ne odstupa previše od onoga što je 1984. napisao Craven. Srednjoškolac po imenu Dean Russell (Lutz) je danima mučen stravičnim noćnim morama i pokušava ostati budan u restoranu. Jedna od njegovih noćnih mora postaje još stravičnija kada ga u njoj zakolje čudovišni Freddy Kruger (Haley). Noćna mora, pak, postaje stvarnost za njegovu djevojku Kris (Cassidy) koja vidi kako momak vilicom reže vrat. Ubrzo i sama Kris počinje imati iste noćne more i počinje se bojati sklopiti oči, a iste probleme imaju i njen momak Jesse (Dekker), konobarica Nancy Holbrook (O'Mara) i njen prijatelj Quentin Smith (Gallner). Suočeni su s natprirodnim monstrumom koji im dolazi u snove kako bi ih mučio i ubijao u stvarnom životu.
Problem s novom Stravom, za razliku od većine holivudskih remakeova, nije u tome što ih se nasilno pokušava prilagoditi novom vremenu, odnosno ubaciti "cool" sadržaje. Iako sudjelovanje Michaela Baya kao jednog od producenata sugerira suprotno, novi film osim par "društveno aktualnih" varijacija na temu glavnog negativca ne nudi ništa novo. Jedini problem je u tome što je ova indigo-kopija loše odrađena od strane ne baš iskusnog videospotaša Samuela Bayera, čineći ovaj remake besmislenijim čak i od onoga što je Gus Van Sant prije neko desetljeće načinio Hitchcockovom Psychu. Još je gora stvar i s glavnim kadrovskim adutom – inače vrsnim karakternim glumcem Jackiejem Earleom Haleyem – koji se sveo na lošu imitaciju velikog Roberta Englunda. Na glumce čiji su likovi uobičajeno topovsko meso za ovakvu vrstu filmova treba još manje trošiti riječi; malo je vjerojatno da će među njima izroniti neki novi Johnny Depp. Zbog svega ovaj film opravdava naslov, ali ne onako kao što su to zamislili njegovi autori.
ocjena: loše
-----------------------------------
patološki slučaj
loše
podnošljivo
solidno
vrlo dobro
izvrsno
remek djelo