Piše: Dragan Antulov
NA RUBU TAME
(EDGE OF DARKNESS)
uloge: Mel Gibson, Bojana Novaković, Ray Winstone, Danny Huston
scenario: William Monahan & Andrew Bovell (po predlošku Troya Kennedyja Martina)
režija: Martin Campbell
proizvodnja: GK Films/Icon Productions/BBC Films, SAD/V. Britanija, 2010.
trajanje: 126 '
U dugoj povijesti BBC-ja bilo je mnogo kvalitetnih TV-serija, ali se malo koja po svom utjecaju mogla mjeriti sa špijunsko-političkom trilerom Na rubu tmine iz 1985. godine. Šestodijelna serija Troya Kennedyja Martina je predstavljala oličenje svega zbog čega se britanska televizija smatra najboljom na svijetu, a danas je poznata i zbog toga što je, između ostalog, popularizirala Gajinu hipotezu – temelj ideologije brojnih današnjih ekoloških pokreta. Naravno, kada je u pitanju nešto tako kvalitetno, bilo je samo pitanje vremena kada će na dnevni red doći i holivudski remake (koga su domaći distributeri preveli kao Na rubu tame).
Kao i drugi holivudski remakeovi, i ovaj je radnju premjestio u SAD, odnosno u Boston gdje protagonistu, policijskom detektivu Tomu Cravenu (Gibson), pred očima brutalno ustrijele kći Emmu (Novaković). Cravenovi kolege su uvjereni kako je, zapravo, Craven bio meta ubojica, a Emma tek slučajna žrtva. Sam Craven, naišavši na pištolj i neke druge predmete među Emminim stvarima, započinje vlastitu istragu usmjerenu na Northmoor, korporaciju specijaliziranu za procesuiranje nuklearnog otpada. Njegovo "njuškanje" uznemiri ne samo Nortmoorovog šefa Jacka Benneta (Huston), nego i vladine dužnosnike koji šalju tajnog operativca Jedburgha (Winstone) čija je specijalnost "sređivanje" ovako delikatnih situacija.
Suvremena verzija Na rubu tame je, sama po sebi, relativno pristojan akcijski triler. Martin Campbell, koji je režirao i original, dobro se snalazi u akcijskim scenama, a Mel Gibson prvu priliku za nastup nakon pauze izazvane alkoholom i antisemitskim ispadina sjajno koristi kako bi još jednom pokazao kako mu uloge izbezumljenih osvetnika stoje kao salivene.
Međutim, čak i oni gledatelji koji ne znaju za original će postati svjesni nedostatka scenarija, među kojima je najprimjetnija površnost i jednodimenzionalnost likova. Razlog za to je lako otkriti u brojnim drugim primjerima kada su se zapleti kvalitetnih mini-serije na silu pokušavale ugurati u okvir cjelovečernjeg filma. Radnja se zbog istog razloga čini zbrzanom. Za razliku od originala, koji je dobro koristio sumornu atmosferu hladnoratovske Britanije pod Margaret Thatcher, autori filma se nisu najbolje snašli u Obaminoj Americi. Iako je zbog svoje gledljivosti daleko od strahota kao što su Rollerball ili Sredite Cartera, ovaj film ipak daje dobre razloge Hollywoodu da više ne skrnavi filmske i televizijske klasike.
OCJENA: 4/10