DEVET
(NINE)
uloge : Daniel Day-Lewis, Marion Cotillard, Penelope Cruz, Sophia Loren, Fergie, Nicole Kidman, Kate Hudson
režija: Rob Marshall
proizvodnja: The Weinstein Company/Relativity Media, SAD, 2009.
trajanje: 112'
Stroj za punjenje polica Oscarima zvan braća Weinstein nije ono što je nekada bio. Otkako su otjerani iz Miramaxa i prisiljeni da nastave rad u vlastitom studiju The Weinstein Company, njihovi pokušaji da povrate "oskarovsku" slavu 1990-ih i ranih 2000-ih baš i nisu imali nekih dobrih rezultata. Moglo bi se reći kako je to posljedica upornog kopiranja nekoć uspješnih, a danas već potrošenih formula, pri čemu bi kao najbolji primjer mogao poslužiti Devet, mjuzikl u režiji Roba Marshalla, poznatog po Chicagu, jednom od velikih uspjeha braće Weinstein.
Kao i Chicago, i Devet se temelji na uspješnom brodvejskom mjuziklu. U ovom slučaju je, pak, riječ o mjuziklu iz 1973. godine čiji su tvorci Arthur Kopit, Mario Frati i Michael Yeston inspiraciju bili pronašli u 8 ½, znamenitom poluautobiografskom filmu Federica Fellinija iz 1963. godine. Fellinijev alter ego u ovom filmu se zove Guido Contini (Day-Lewis) i predstavlja najslavnijeg talijanskog filmaša sredine 1960-ih. Iako ga smatraju filmskim genijem i iako mu se žene bacaju pred noge, Contini ima ozbiljan problem – brak s nekadašnjom glumicom Luisom (Cotillard) se raspada, dok monumentalna produkcija njegovog najnovijeg filma trpi zbog banalnog detalja da nije uspio napisati nijedno slovo scenarija.
Marshall, koji se, najblaže rečeno, baš i nije najbolje snašao u adaptaciji Dnevnika jedne gejše, vraća se žanru koji mu, s obzirom na koreografske talente, daleko bolje leži. Ovdje je, sedam godina nakon oskarovskog trijumfa, teško izbjeći deja vu efekt, s obzirom da se koriste iste tehnike miješanja kabaretskih glazbenih brojeva s "redovnom" radnjom.
Neumitne usporedbe idu na štetu ovog filma zbog niza razloga – bitno slabijih glazbenih brojeva (uključujući "Cinema Italiano", nasilno ubačen u film radi nastojanja da se dobije Oscar za najbolju originalnu pjesmu), likova svedenih na gotovo parodijske stereotipove i, konačno, glumačke postave koja se uz poneki časni izuzetak svodi na muzej voštanih figura - pogotovo u slučaju botoksom obogaljene Nicole Kidman. Filmofilima će, međutim, ovaj film na trenutke predstavljati zabavu zbog prepoznavanja niza referenci na Fellinija, njegove najbolje filmove i žene koje je proslavio svojim opusom. Ostatku publike će, pak, ova "devetka" izgledati prilično kratka.
OCJENA: 3/10