Piše: Dragan Antulov
Ozbiljan čovjek
(A Serious Man)
Uloge: Michael Stulberg, Richard Kind, Aaron Wolff, Fred Malamed, Amy Landecker
Scenarij i režija: Ethan & Joel Coen
Proizvodnja: Working Title, SAD, 2009.
Trajanje: 105 '
Braća Coen, vjerojatno najuspješniji scenarističko-producentsko-redateljski tim suvremenog Hollywooda, dobar dio svoje slave duguju tome što su u svojim djelima obično znali poput akrobata hodati na tankoj crti koja dijeli zabavnu crnu komediju od mrtvački ozbiljne drame. Kada bi im to ne bi uspjelo, razlog je bio ili u scenariju koji nije bio njihov, ili vremensko-prostornim koordinatama radnje udaljenim od američke provincije gdje su odrasli i koja im služi kao najbolja inspiracija.
Svom rodnom kraju, ovjekovječenom u Fargu, vratili su se u svom najnovijem filmu koji ima najviše autobiografskih elemenata i čiji je protagonist, poput njihovog oca, židovski sveučilišni profesor. Radnja se odvija 1970. godine kada se nastavnik fizike Larry Gopnik (koga tumači relativno nepoznati brodvejski glumac Michael Stuhlbag) odjednom suočava s krajnje neugodnim manifestacijama Murphyjevog zakona, prvenstveno vezanih uz sve nego funkcionalnu obitelj čiji se članovi upuštaju u preljub, kocku, sodomiju, krađu i konzumaciju marihuane. Larry, koji je duboko religiozan, moralan i po vlastitom mišljenju "ozbiljan" čovjek, se ne samo očajnički nastoji othrvati svim tim nevoljama, nego i pronaći razloge zbog kojih ga Bog stavlja na takve kušnje. Rabini kojima postavlja takva pitanja, međutim, nisu od neke pomoći, a niz bizarnih incidenata njegovu situaciju čini još gorom.
Kao i Fargo, i Ozbiljan čovjek je tehnički ispeglan film. Uz poslovično dobar soundtrack Cartera Burwella koji se oslanja i na drevne jidiš-pjesme i na Someone To Love, znamenitu pjesmu grupe Jefferson Airplane, na visini je i gluma, za koju je zaslužna uglavnom nepoznata glumačka ekipa. To, međutim, neće pomoći gledatelju da odgovori na najvažnije pitanje - da li Coeni koriste ovaj film kako bi pokušali gledateljima mrtvački ozbiljno ukazati na nekakve filozofske istine, ili je u pitanju tek crnohumorna zafrkancija filmaša koju si "oskarovci" pretplaćeni na dobre kritike sada mogu priuštiti. Dok najveći dio sadržaja sugerira ovo prvo, početak - pseudofolklorni prolog smješten među poljske Židove 19. stoljeća - kao i "nedorečeni" kraj po uzoru na Nema zemlje za starce, sugeriraju ovo drugo. Ta nekonzistentnost je razlogom zbog koga Ozbiljan čovjek najvjerojatnije neće postati neupitni filmski klasik.
ocjena: 7/10