Mika Kaurismäki najpoznatiji je kao stariji brat svjetski znatno poznatijeg finskog filmaša, Akija. Manje je pak poznato da su braća Kaurismäki zajedničkim snagama, u svojem prvom deseteljeću filmskog djelovanja, svojim radom obilježila novo razdoblje finske kinematografije i realizirala gotovo trećinu tadašnje produkcije!
Mika Kaurismäki filmom se počeo baviti sasvim slučajno, a već njegov diplomski rad na studiju filma u Munchenu, film „Lažljivac“ (Valehtelija, 1980) u kojem Aki tumači glavnu ulogu, preko noći je postao senzacija u Finskoj, te ujedno naznačio početak filmskog djelovanja braće Kaurismäki, kao i novo razdoblje u finskoj kinematografiji. Mika i Aki potom su osnovali produkcijsku kuću Villealfa Filmproductions, koja je uskoro postala središte produciranja niskobudžetnih filmskih projekata, a do kraja 80-ih zauzela treće mjesto na ljestvici najvećih produkcijskih kuća svih vremena u Finskoj. U samo nekoliko godina, opus braće Kaurismäki obuhvaćao je gotovo trećinu nacionalne produkcije. Inače, sam je naziv producentske kuće osmišljen kao vlastita posveta kultnom ostvarenju Jean-Luc Godarda „Alphaville“. Mika i Aki zajednički su producirali, pisali, režirali, te glumili svoje filmove.
Nakon „Lažljivca“, Mika je snimio svoj prvi dugometražni uradak „Bezvrijedni“ (Arvottomat, 1982). Osim referenci na lik i djelo Godarda, film se referira i na američki film noir i film ceste. Ovaj po ritmu najbrži film kultnoga bratskog dvojca, ujedno je po mnogima I najuvjerljivije filmsko ostavarenje Mike Kaurismäkija. Slijedeći filmovi - film ceste “Rosso” (1985) i akcijska komedija “Helsinki Napoli - all night long“ (1987) tematiziraju vezu Finske i Italije. Kaurismäki se u potonji potrudio dovesti i neprijeporne uzore u poimanju filmske umjetnosti za obojicu braće. Tako važne uloge u filmu tumače redatelj Samuel Fuller i Eddie Constantine, protagonist već spomenutog „Alphavillea“. Također, u manjim se ulogama pojavljuju i tada već afirmirani Wim Wenders i tek nadolazeći Jim Jarmusch.
Film “Tri Mudraca” (Kolme viisasta miestä) s kojim će Mika Kaurismäki gostovati na festivalu, jedan je od njegovih posljednjih filmova.
Početak devedesetih se postupno gasi Villealfe Filmproductions te obojica braće počinju producirati filmove kroz svoje novoosnovane produkcijske kuće. Mika je 1987. osnovao Marianna Films te ubrzo u sklopu iste snimio film „Zombi i vlak duhova“ (Zombie ja Kummitusjuna, 1991.) kao i sve daljnje uratke.
1994. sa redateljima Samuelom Fullerom I Jimom Jarmuschom Mika je u brazilskoj džungli napravio dugometražni dokumentarac, “Tigrero: film koji nikad nije snimljen” (Tigrero - A Film That Was Never Made), priču o filmu Tigrero kojeg je Fuller pedesetih godina prošloga stoljeća planirao snimiti na spomenutoj lokaciji. No filmski su studiji brazilsku džunglu ocijenili preopasnom za predodređene glumačke zvijezde: Johna Waynea i Avu Gardner.
"L.A. Without a Map"
Početkom 90-ih Mika se preselio u Brazil te otad koncentrirao na internacionalne koprodukcije: 1996. snimio je triler “Condition Red”, a njegova najveća produkcija dosad je komedija “Izgubljeni u LA” (LA without a map, 1998) sa Davidom Tennantom, July Delpy, Vincentom Gallom i Johnnyem Deppom u naslovnim ulogama.
"Moro no Brasil"
Glazba igra veliku ulogu u životu Mike Kaurismäkija, što je pokazao okrenuvši se radu na nizu od tri glazbena dokumentarca: “Moro no Brasil” iz 2002. kao I “Brasileirinho” iz 2005. hvaljeni su dokumentarci koji istražuju tradicionalnu brazilsku glazbu, dok “Sonic Mirror” (2007) prati glasovitoga jazz-bubnjara Billyja Cobhama na njegovu putešestviju različitim geografskim i glazbenim zonama.