Živko Zalar radio je s gotovo svim značajnim redateljima u bivšoj Jugoslaviji. Za svoj rad dobio je četiri Zlatne arene
Biti aktivan iza kamere čak 50 godina, pa tako još uvijek i danas, posebno je postignuće. Takav je životni put odabrao Živko Zalar, snimatelj kojeg su oduvijek krasili visoki estetski kriteriji i vrsno poznavanje tehnike. Motovun Film Festival u svom 22. izdanju odat će počast ovom snimateljskom doajenu dodjelom svoje tradicionalne nagrade Pedeset godina.
Živko Zalar studirao je kameru na visokoj filmskoj školi FAMU u Pragu što ga je kasnije i odredilo u izboru suradnika. Najčešće je radio s hrvatskim i srpskim redateljima, pripadnicima tzv. Praške škole – Rajkom Grlićem, Srđanom Karanovićem i Goranom Markovićem.
Jedan od važnijih redatelja s kojima je Zalar volio snimati je i Vinko Brešan. Širok opseg snimateljskog izražavanja pokazao je u filmovima Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal i Svjedoci za kojeg je 2003. dobio Zlatnu arenu. Pritom je posebno cijenjena njegova sposobnost dočaravanja depresivnog ugođaja, podređujući se radnji filma. Za taj je film dobio i Zlatnu arenu za scenarij zajedno s Juricom Pavičićem.
Godine 1974. Živko Zalar snima svoj prvi dugometražni igrani film - Kud puklo da puklo Rajka Grlića. Već tad primijećen je njegov eksperimentalni pristup fotografiji te moderno koncipirano korištenje svjetla. Iduća suradnja s Grlićem donijela mu je 1978. Zlatnu arenu za kameru u filmu Bravo maestro. Žiri je tada nagradio njegov princip takozvane "adaptirane zbilje", tj. da svjetlo u filmu izgleda kao realna svjetlosna situacija kakvu bi gledatelj doživio i u životu.
Zlatnu arenu dobiva i 1983. za film Nešto između Srđana Karanovića s kojim je ostvario sjajnu suradnju i u filmu Miris poljskog cvijeća te u kultnoj seriji Grlom u jagode. Zapažen je i Zalarov rad s redateljem Goranom Markovićem, i to na filmovima Specijalno vaspitanje, Nacionalna klasa i Već viđeno, a potonji će biti i prikazan u Motovunu. Riječ je o psihološkoj drami s elementima horora i trilera, koju je Britanski filmski institut uvrstio među 100 najboljih europskih filmova strave.
Fadil Hadžić, Krešo Golik, Slobodan Šijan i Branko Baletić samo su neki od značajnih redatelja na prostoru bivše Jugoslavije čijim je filmovima Zalar također dao doprinos svojim snimateljskim radom. U posljednjoj fazi svoje karijere Živko Zalar je najviše radio u Njemačkoj, snimajući televizijske filmove i serije. Njegovo znanje, umijeće i rezultate pozdravit će i publika Motovun Film Festivala od 23. do 27. srpnja, tijekom kojeg će mu biti uručena nagrada Pedeset godina.