Koliko dugo smijemo držati dah, širom otvoriti oči i vidjeti više od onog što uši mogu čuti? Koliko duboko možemo zaroniti i prepustiti se očarajavućoj prirodi (slobodi) koja će nam isti taj dah oduzeti?
Nagrađivani nizozemski animator i redatelj s londonskom adresom, Michaël Dudok de Wit, svoj dugometražni animirani prvijenac Crvena kornjača, dirljivu alegoriju o malom čovjeku i njegovoj potrazi za sobom, hrabro je kreirao bez ijedne jedine riječi. Oscarovca prepoznatljivog po originalnom načinu crtanja u kojem se 'igra' tintom i vodenim bojama crpeći inspiraciju u drevnoj japanskoj i kineskoj umjetnosti, Crvena kornjača je još jednom 2017. odvela u 'bubanj' za Zlatnog kipića, a struka u Cannesu počastila ga je posebnom nagradom Un Certain Regard.
De Witova se filmografija može nabrojati na prste jedne ruke, ali je impresivna i višestruko nagrađivana. Oscarom i BAFTA-om okrunjen Otac i kćerka (2000.) sada je već antologijski film, Redovnik i riba (1994.) je zaradio nominaciju za Oscara i skupio na desetine nagrada (nagrada Cesar, Cartoon d'Or), a eksperimentalni film Aroma čaja (2006.) je originalni uradak potpuno slikan čajem. Sve do Crvene kornjače, ilustrator dječjih knjiga i predavač animacije na umjetničkim akademijama diljem svijeta, Michael Dudok de Wit, bio je sam svoj majstor, no velik zalogaj dugometražnog debija odveo ga je do produkcijskog maga s dugom tradicijom, Studija Ghibli, koji je sve njegove želje pretvorio u stvarnost. Scenarij potpisuje De Wit, zajedno s francuskom redateljicom Pascale Ferran, čija je filmska adaptacija jednog od najkontroverznijih romana 20. stoljeća Lady Chatterley osvojila nagradu Cesar za najbolji film.
U kritičarskim se krugovima šuška da je De Wit dostojan nasljednik jednog od najvećih živućih anima majstora, Hayaoa Mijazakija, a ni u robinzonkruzovskoj Crvenoj kornjači, po mnogima kruni njegova dosadašnja rada, ne odustaje od svoje potrage za suštinom ljudskog bića (života) i njegovih emocija (snova).
Nakon pretrpljena brodoloma usamljeni se čovjek nađe na pustom otoku, suočen s veličanstvenom, ali okrutnom prirodom (i sobom), u borbi za preživljavanje i potrazi za svojim mjestom u novom svijetu. No i u izolaciji, bez blagodati modernog (umjetnog), u napadu panike od beskrajnog prostranstva (horizonta mogućnosti), brodolomac sklepa splav i traži priliku za bijeg, koju svaki put spriječi crvena kornjača. Da bi se dokopao svoje obale, 'osuđenik na sebe' spreman je ići i preko mrtvih pa opetovano napada crvenu kornjaču koja mu želi pomoći. Kada se u jednom trenu ona misteriozno pretvori u prekrasnu ženu, izgubljeni čovjek vraća osmijeh na lice i počinje cijeniti ljepotu jednostavnog života u skladu s prirodom. Zajedno stvaraju život vrijedan življenja.
Vizualni presede očarava čistim, širokim, bajkovitim kadrovima pejzaža, u kojima je čovjek malen u odnosu 'na zvijezde' (prirodu, iskonsko), apostrofirajući dualnost ljepote i prolaznosti života, u kojoj se on najprije bori protiv prirode, a kasnije za nju. Dominantna sepija iz De Witovih ranijih ostvarenja zamijenjena je bogatom paletom boja, od fragilnih pastelnih, monokromatskih u sekvencama sna, pa do toplih, zasićenih u portretiranju sunčanog dana ili bogatstva flore i faune. Polagan tempo (o)diše spokojem i mirom za kojim čovjek traga, a razveden narativ (kao i obala života) nudi brojne puteve. Autor gledateljima ostavlja da ga izaberu, ali svaki će odzvanjati – ljubavlju, prirodom, životom...
Zadržite dah i zaronite u svijet De Witovih čudesa u izabranim kinima ili na svjetskom festivalu animiranog filma Animafestu gdje je u utrci za glavnu nagradu za najbolji film!