Moj TV - TV Program za 200+ kanala
Radio Box


Filmska kritika: The Childhood of a Leader
Izuzetno zanimljivo građenje i prezentiranje redateljeve teorije. Preporuka, svakako.

Filmska kritika: The Childhood of a Leader

The Childhood of a Leader

Velika Britanija / Francuska, 2015., 115 min.
Režija:
Brady Corbet
Uloge: Tom Sweet, Liam Cunningham, Berenice Bejo, Robert Pattinson, Stacy Martin, Yolande Moreau

ocjena 8,5 / 10

Kako postajemo to što jesmo? Genetsko nasljeđe i utjecaj sredine mogu objasniti neke fizičke stvari, ali karakter je mnogo kompleksniji od toga. Formira nas mnogo toga, odnos s roditeljima, rođacima, prijateljima, vršnjacima, škola, sport, umjetnost, ideje, pobjede i porazi, iskustva prijatna i neprijatna. Usvajamo modele ponašanja po onome što zaključujemo da prolazi, prihvaćamo konvencije, mijenjamo ih koliko možemo. Gospodarimo svojim životom koliko nam je dozvoljeno, borimo se za slobodu (kako god je shvatili) i težimo za srećom.

Sad, kako neko postaje diktator? Zašto neko želi da i u odrasloj dobi bude vođa? Da ga se doživljava s kombinacijom ljubavi, nade, straha i jeze? Da bude gospodar života i smrti? Formira li ga samo nesretno djetinjstvo? Kakav utjecaj ima mikro i makro sredina u kojoj odrasta i postoji li neki obrazac koji možemo pretpostaviti? Što možemo po tom pitanju učiniti?

U svom neobičnom, ambiciozno zamišljenom i interesantno složenom prvencu The Childhood of a Leader ta ista pitanja suptilno, a opet jasno postavlja Brady Corbet, američki glumac i vjerojatno posljednji koji bi vam pao na pamet kao autor ovakvog filma. Čak je i forma retro, u tri čina s prologom i epilogom, preuzeta iz teatra i sa tim relativno statičnim štihom koji odaje, a opet se film čini svježim, originalnim i provokativnim.

Radnja je ograničena na zimu 1918/19. godine. Mjesto radnje je Europa, stari dvorac u francuskoj provinciji koji je, očito, video i bolje dane. Okolnosti su znane, Veliki rat je upravo završen odnijevši milijune života i ostavivši za sobom pustoš, američki predsjednik Wilson je u Europi i dočekuju ga s radošću, priprema se konferencija u Versaillesu i prekrajanje granica. Upravo tim arhivskim snimcima i počinje film, oni su prolog, a pojavljivat će se na određenim mjestima kao uznemirujući intermezzo na ionako uznemirujuću temu.

U tom neveselom svijetu odrasta mali Prescott (Sweet), anđeoskog glasića i izgleda s plavim loknicama. Neko bi rekao da je njegov život čak čisto ugodan u odnosu na živote velike većine njegovih vršnjaka, otac (Cunningham) je ugledni američki diplomat povezan s Wilsonom, majka (Bejo) izuzetno obrazovana, načitana i naputovana žena koja govori nekoliko jezika, prijatelji njegovih roditelja su redom zanimljivi, poput novinara Charlesa (Pattinson), a on pažnju dobiva i od učiteljice jezika (Martin) i od sluškinje (Moreau). Pa ipak Prescott nije zadovoljan, upoznajemo ga kako poslije probe božićne predstave u lokalnoj crkvi u jarku čeka vjernike i gađa ih kamenčićima. Možda mali ima nešto protiv Crkve. Možda protiv Boga. Možda tjera kontru nekome. Možda s njim zaista nešto nije u redu.

Kroz naredna tri čina koja će se kulminirati svaki s po jednim incidentom, upoznat ćemo Prescotta i njegovo okruženje. Shvaćamo da je bistar momak koji brzo uči, ali i da je tvrdoglav i ima potrebu da se suprotstavi autoritetima, možda čak i da uspostavi dominaciju nad njima. Saznat ćemo da ima burne reakcije, ali i da je sklon manipulaciji kada osjeti da ima posla s manje bistrima od sebe. Pretpostavit ćemo i da možda ne bio takav kada bi se neko njime bavio.

Otac, diplomat, nema vremena, a vjerojatno ni interesa. Jer njegov posao je sudbina svijeta, a ne jednog razmaženog derišta. Majka, religiozna žena, ima vremena i pokazuje osnovni interes, ali očito nema takta. Učiteljica nije u poziciji da, osim obrazovanja, utječe i na odgoj, a veliko je pitanje dokle bi smjela ići. Sluškinja je sluškinja, a pritom odaje dojam one stereotipne bake sa sela koja bi roditeljima išla iza leđa da ugodi djetetu, što se u tom velikom sukobu ponosa ispostavlja kao teška greška.

Također, neke stvari u kući ne vidimo baš jasno, ali ih možemo naslutiti. Ima li majka aferu s Charlesom? Petlja li otac s učiteljicom? Naša perspektiva možda nije kompletno Prescottova, ali tu je negdje, na sličnoj ravnini, a u dvorcu ima puno zatvorenih vrata, mračnih prostorija (fotografija u ovom filmu je čista poezija) i skrovitih ćoškova.

Uz to, ne treba zaboraviti ni geopolitičku situaciju o kojoj se u filmu i govori, ponekad direktno, ponekad u drugom planu. Ne treba zaboraviti prekrajanje granica, podjelu plijena među silama pobjednicama, diplomatske i druge igre, ali i zapostavljene i obespravljene mase, klasnu borbu i rigidne populističke pokrete koji se uzdižu: komunizam i fašizam. U tom kontekstu, Prescottovo odrastanje u diktatora, dato u naslovu i potvrđeno višesmislenim, otvorenim epilogom, možemo promatrati i kao sliku i priliku te političke situacije.

U štimungu filma osjetit će se različiti utjecaji. Prva asocijacija je svakako Haneke, zbog škrtosti pejzaža i sablasnosti koju represija drži tik pod površinom, sličnog vremenskog “settinga” i usporenog toka priče, pa i zbog teme i opsesije fenomenologijom ponašanja. The Childhood of a Leader svakako u sjećanje priziva The White Ribbon, ali nije derivat toga, kao što nije ni kompilacija tih utjecaja s radovima Larsa Von Triera od kojeg isto posuđuje nešto atmosfere i pojedine pripovjedačke tehnike. U pitanju je jedan svjež i originalan film, zaokružen i promišljen i za redatelja debitanta nevjerojatno kompleksan i hrabar.

Glumci su redom odlični. Berenice Bejo uspijeva održati nešto misterije i bol ispod površine kao majka, žena očito nezadovoljna svojim životom, ali bez mogućnosti da to na bilo koji način pokaže. Liam Cunningham je bio rizičan izbor za ovakav tip filma, ali je uvjerljiv kao američki diplomat koji vjeruje u strogu disciplinu. Dok Robert Pattinson filmu dodaje marketinšku vrijednost, Stacy Martin, Von Trierova nimfomanka u mladosti, pokazuje se kao jedno od otkrivenja filma i glumica u skokovitom usponu. Glavno otkriće je ipak Tom Sweet, debitant na filmu koji je ovdje savršen. Vidjet ćemo hoće li od toga nastati glumačka karijera ili mu je ova uloga samo idealno legla, ali njegovu interpretaciju nećete tek tako zaboraviti.

Jedini potencijalni problem filma je njegova ambicija da jednoznačno odgovori na pitanje koje postavlja. Pritom, u svojoj verziji priče, Corbet zanemaruje bjelodane činjenice vezane za porijeklo diktatora. Oni po pravilu dolaze iz mase i projekcija su njenih skrivenih i neskrivenih želja i zato ih masa izvikuje na ulicama, bira na izborima ili nosi na ramenima prilikom državnog udara. Čak i ako dolazi iz viših slojeva, diktator mora imati karizmu koju Prescott nema. U tom svetu, Prescott je kao pripadnik aristokracije, prije kandidat za ludog princa ili manipulatora iz sjene nego za nekog kome su mase odane. No i pored toga, Brady Corbet u The Childhood of a Leader izuzetno zanimljivo gradi i prezentira svoju teoriju. Preporuka, svakako.

Marko Stojiljković powered by fak.hr

Komentari
Neregistrirani korisnik (nemate pravo komentiranja)
 
Povezane vijesti
Najnovije vijesti

Oglašavanje  •  Impressum  •  Kontakt  •  Uvjeti korištenja  •  Za Webmastere  •  Facebook  •  Twitter
© 2008 - 2017 Moj TV Portal d.o.o. | mojtv.hr - mojtv.net - mojtvportal.si Moj TV - TV Program za 200+ kanala