Avengers: Age of Ultron
SAD, 2015., 160 min.
Režija: Joss Whedon
Uloge: Robert Downey Jr., Mark Ruffalo, Chris Hemsworth, Chris Evans, Scarlett Johansson, Jeremy Renner, Samuel L. Jackson
ocjena 6,5 / 10
U posljednjih desetak godina Marvelov filmski svemir postao je prilično napučeno mjesto. Tri filma o Iron Manu, dva o Kapetanu Americi, o Hulku i Thoru. Čuvari Galaksije i još nekoliko drugih filmskih junaka raznih profila i veličina dobili su svoje mjesto na velikom platnu. Iako se od početka naziralo da se većina filmova odvija u istom univerzumu, njegov opseg postao je jasan tek s dolaskom prvih Osvetnika, s kojima je i započet novi mehanizam izdavanja filmova.
Glavni zupčanici velike Marvelove franšize do prošle su godine bili Kapetan Amerika, Iron Man i Thor. Tijekom tri godine, svaki od njih dobije “svoj” film, nakon čega slijede Osvetnici u kojima se pojavljuju sva trojica i sporedni junaci, po potrebi. Iako je Iron Man završio svoje samostalno filmsko putovanje (za sada), princip je ostao uglavnom sličan, s tim da je u igru uvedena i nova grupacija Čuvari Galaksije, Ant Man i bogtepito tko sve ne. Osvetnici su još uvijek tu kako bi razmršene konce svakih nekoliko godina spajali u jedan snop. Bilo je za očekivati da će i s Vladavinom Ultrona taj snop biti i čvorište priče, u kojem će se ona razgranati kao što je bio slučaj s prvim Osvetnicima. Ovaj put je, nažalost, Marvel iskoristio “dvicu” samo kao pripremu za nadolazeće nastavke: Kapetan Amerika: Građanski rat (2016), Thor: Ragnarok (2017) i Osvetnici: Rat beskonačnosti (2018).
Vladavina Ultrona nije loš film. To je ljetni blockbuster koji jako dobro ispunjava svoju glavnu ulogu: izmusti što više novca od publike u svibanjskom terminu. Režija je povjerena Jossu Whedonu, koji zapravo i nije radio ništa drugo važno osim prvih Osvetnika. Kada se prisjetim toga kino-iskustva od prije par godina, siguran sam da sam više uživao. Režija “dvice” je zapravo njezin najslabiji aspekt. Kada gledate akcijski film, čitava je poanta u tome da ono što vidite pobuđuje više od jednoga vašega osjetila. Ne postiže se to nužno koristeći različite podražaje, već je nekada dovoljan samo vizualni, kako bi naš mozak reagirao kao da ga se podražuje i na druge načine. To je ono kada gledate odlično režiran film i imate dojam kao da se nalazite u kadru, na mjestu događaja. Vladavina Ultrona nema skoro ni jedan s umjetničke strane zanimljiv kadar. Čak i kada je scenografija zanimljiva, a glumačka interakcija potentna, čini se da Whedon postupa by-the-book, i osim u nekoliko vrhunski režiranih akcijskih scena pred kraj filma, ne uspijeva ostvariti maksimum.
Za film s velikim budžetom, CGI na trenutke djeluje izrazito nestvarno. To je čest problem s filmovima u posljednih nekoliko godina. Unatoč nevjerojatnom napretku tehnologije, računalno generiran prikaz djelovao je stvarnije prije desetak godina nego danas. Tada je CGI bio skup, a budžeti niži, pa su redatelji pažljivo komponirali stvarne efekte i zeleno platno. U Vladavini Ultrona skoro da i ne postoji kadar koji nije rađen pred njim, zbog čega film u navrate djeluje poput video igre, kvalitetne, ali ipak, video igre. Iako su akcijske scene zabavne i uzbudljive, neke od njih jednostavno nemaju ni glavu ni rep. Film se otvara akcijskom scenom, i za one koji se prvi put susreću s Marvelovim svijetom, događaji predstavljeni u njoj neće biti potpuno jasni. To nije velika zamjerka, ali bi bilo poželjno da je Whedon odlučio uključiti mali podsjetnik na događaje iz prethodnih filmova u bilo kojem obliku, kako bi olakšao novoj publici, ali i staroj koja je propustila jedan ili dva prethodnika, smjestiti stvari na pravo mjesto i u pravi kontekst. Ipak, posljednja bitka je klasični “negativčevo topovsko meso/željezo vs. junaci”, a kao takva ne podbacuje.
Što se tiče likova, priča nikome ne omogućuje značajan razvoj. Uključivanje obiteljske pozadine Hawkeyea zapravo više odmaže razvoju radnje, jer kvari pace filma. Kada gledate akcijski film, onda očekujete non-stop akciju. Blockbuster mora posjedovati kvalitetnu akciju, razumljivu pozadinu i motivaciju junaka i negativaca, humor i ljudskost, kako bismo se mogli poistovjetiti sa superjunacima, ali melodramatika i ljubavne priče često samo remete red, pogotovo ako su ubačene samo kako bi privukle i malo ženske publike. Što se tiče moralne razrade, ona je gotovo i nepostojeća. Starku i Banneru gotovo da i ne padne na pamet razmotriti kakve bi negativne nuspojave moglo imati stvaranje umjetne inteligencije. Kada i drugi saznaju što su ova dvojica uradila, pojavljuju se naznake velikoga sukoba koji će uskoro uslijediti, no na kraju dobijemo samo antiklimaks. Nije bitno što su glavni likovi već dugo prijatelji i što se vrlo dobro poznaju. To ne obrazlaže što tako lako prijeđu preko Starkovih pogrešaka. On je uvijek bio na granici između genija i luđaka i ako mu nešto treba, to je da ga i Banner i drugi upozore na moguće loše posljedice njegove hvalisavosti i samosvijesti.
Na početku filma situacija s negativcima jako je zbrkana. Maximoffi (Peitro i Wanda, zvuči li to samo meni izrazito ne-istočnoeuropski?) naznačeni su kao negativci, ali kako se film razvija, a Ultron rađa, njih dvoje postaju besmislene figure koje pričaju ogavnim holivudskim istočno-europskim naglaskom. Iako je ideja bila da se na kraju iskupe za svoje grijehe, Quicksilverovu smrt odlikuje sve samo ne upečatljivost, jer se čini trivijalnom i besmislenom. Nekoliko minuta poslije nje, teško je prisjetiti se tko je uopće bio Quicksilver. Za likom koji tijekom filma kaže tri rečenice ne može se baš previše žaliti. Wanda je također zbunjujući lik. Čini se da joj je jedina svrha pokretati halucinacije kod junaka, ali sam siguran da će mnogi jedva čekati da te scene prođu. Iz njih ne saznajemo gotovo ništa ni o kome, osim možda nekoliko zanimljivih detalja iz prošlosti Crne Udovice. Kada napokon upoznamo Ultrona, čini se kao jako zanimljiv negativac. Da, priča kao kombinacija sve i jednog zlog računala iz povijesti filma, da, njegova je motivacija jako zbrzana, da, njegov kraj nije udaran, ali ipak predstavlja jedan od boljih aspekata filma. Osobno sam se, iskreno, veselio trenutku kada bi Ultron dobio tijelo, ali… Sklon sam negativcima, tko mi može zamjeriti.
Prije kraja, jedan zanimljiv komentar. Iako nije sniman na lokacijama u Istočnoj Europi, film obiluje simbolima iz susjednih država. U nekoliko ćete scena moći primjetiti sarajevski sebilj, simbol Baščaršije, a tijekom posljednje akcijske sekvence svi koji znaju čitati ćirilicu, lako će shvatiti da su svi natpisi ispisani na srpskom jeziku.
Kada poslije odjavne špice vidite poznatu i misterioznu plavu facu, shvatit ćete da ste upravo dali između 20 i 50 kuna kako biste potrošili dva sata do 2018. godine kada će taj lik imati glavnu ulogu. Pri tome, preporučio bih vam da film gledate, ako već niste, u 2D-u. Film jednostavno nema ni jednu scenu režiranu tako da pruži potpuni osjećaj 3D-a, znate, Hawkeye ne ispali nijednu strijelu direktno u vas, Hulk ne baci auto na vas, a ni Scarlett Johansson se ne skida, tako da joj ne možete opipati… Ipak, Osvetnici: Vladavina Ultrona nude dva sata solidne zabave, nekoliko uspješnih i malo više neuspješnih šala, a uz mozak na paši, nitko neće iz kina otići pretjerano razočaran. Za jedan blockbuster, ovo je prilično dobar film.
P.S. Volio bih upoznati tko za distributere u RH prevodi naslove filmova. Volio bih ga upoznati i lupiti tavom u glavu.
Igor Marić powered by fak.hr