U tradiciji Dinera, Swingersa i Sidewaysa, L. A. Blues priča je o dečkima i načinu na koji komuniciraju: uvredama, glupostima, zatomljujući prave osjećaje, ali solidarno pomažući onomu komu je pomoć potrebna. Kako kaže pripovjedač: “Žene dijele; dečki kukaju”. Film počinje na silvestarsku večer na njujorškome parkiralištu dok se ljudi skupljaju oko Hitne pomoći, gledajući čovjeka kojega ukrcavaju na nosila.
Priča je ispričana flešbekovima detektivke koja dolazi na prizorište navodnoga pokušaja samoubojstva i tu se odmotava priča o godini dana u životu šestorice muškaraca koji vise po holivudskim blues barovima, gledaju sport, govore o glupostima i kukaju o svojim životima dok rješavaju probleme – od rastave braka do noćnih mora poput ovisnosti o kocki, alkoholizma, svađe oko skrbništva nad djecom i svih drugih glavobolja u muškome životu. Kako se priča razvija, gledatelj se počinje pitati koji je od ovih muškaraca završio u Hitnoj i zašto.
Glazba u filmu, blues, primjerena je filmu koji govori o slomljenome srcu i čežnji, ljubavi i gubitku, usponu i padu i nevoljama koje se događaju između.. I baš kao blues, i film govori o žalosti i radosti, humoru i jadu, nadi i suočavanju s vlastitim demonima, i, kao što kaže jedan od likova na kraju filma: “o nekolicini prijatelja koji te čuvaju dok sve to činiš”.