Kao tinejdžerica Annie je bila užasno sramežljiva, strahovito nervozna (toliko da su joj izbijali osipi na licu) te u očajničkoj potrebi za dozom samouvjerenosti. Hannah je, s druge strane, imala čvrsta mišljenja o svemu i naviku da ih izražava bez obzira na moguću bol koju može nanijeti ostalima.
Nakon više godina, Annie je stekla određeno samopouzdanje i stav (a i lice joj se raščistilo), ali još se ne zna opustiti, dok Hannah još nije naučila kada treba zašutjeti. Dok provode vikend u potrazi za stanom (Annie si traži nov dom), neprestano se prisjećaju svoje zajedničke prošlosti, koliko su daleko dogurale i koliko dalje još moraju ići.