Imamo Papu (2011)

Nakon izbora konklave novi papa bi se trebao pojaviti na balkonu i blagosloviti, međutim, uslijed velikog pritiska i uzbuđenja on doživi napad panike te pobjegne. Kako ga savjetnici ne uspijevaju uvjeriti da je upravo on pravi čovjek za obnašanje svete dužnosti, tako potraže pomoć psihoanalitičara. Psihoanalizom se papini strahovi od odgovornosti počnu razjašnjavati.
Film je režirao poznati i nagrađivani talijanski glumac, redatelj, scenarist i producent Nanni Moretti koji je nastojao dati drugu sliku papinskog svijeta pa se sama priča gotovo nimalo ne bavi pitanjima vjere već osobnom krizom novoizabranog pape. Film nastoji na malo neuobičajen način prikazati život u Vatikanu dodajući mu mnoge svjetovne karakteristike pa će tako biskupi zaigrati odbojku, zapjevati i zaplesati. Od ovakvog prikaza Crkva se službeno ogradila napominjući da film olako pristupa temi. Moretti je u priču uveo humor, u vatikanske odaje svjetovne običaje no pri tom niti u jednom trenutku nije omalovažavao ili podcjenjivao svetu dužnost.