Normalan život

Poštovana gđo Ana,

Trenutno slušam  Vašu emisiju o problemu alkoholizma u obitelji i kako nisam u prilici dati svoj komentar telefonom, obraćam  Vam se ovim putem. 

Osjećam veliku potrebu  reći, da sav  trud društva, Vas osobno i  Vaše poštovane i izuzetne današnje gošće, je, na veliku žalost, jalov posao dogod se na TV-u  danonoćno reklamira Žuja.

 Srećom, u obitelji nemam problema o kojima danas govorite,no pitam se kakvo smo mi to društvo - s jedne strane nudimo porok a onda se svi silno trudimo da rješavamo posljedice koje je akohol ostavio u našim obiteljima. Da ne spominjem novac i vrijeme koje se moglo iskoristiti na edukaciji mladih, na reklamama PROTIV pivopija. Ali na našm malm ekranima je postalo pravilo: Žuja  pa hrpa lijekova...Za  mlade ljude koji dolaze, žalosna i jadna slika budućnosti.

                                                                    S poštovanjem, pozdrav Vama i Vašoj gošći

,                                              

Poštovana voditeljice,

lijepo bih Vas molila da tema jedne vaše emisije bude i bolest pod nazivom "sindrom nemirnih nogu". Liječnik opće prakse me ne upućuje kod nekog specijaliste, propisuje mi Normabel za spavanje, ali već nakon godine dana vidim da mi i to prestaje pomagati. Guglajući po netu pronašla sam forume s ljudima koji imaju iste probleme kao i ja, a lijeka navodno nema. Isto tako sam pročitala da ga (lijeka) ima u Americi. Pitala sam ljekarnika o tome. On ne zna postoji li lijek za to, ali kaže, ako ga u Americi ima, naši ga ne uvoze jer je vjerojatno mali broj oboljelih. Sve mi je to misterija pa bih voljela kad biste Vi jednu svoju emisiju posvetili i nama oboljelima od ove bolesti.

Hvala!

 Poštovana voditeljice 

 Gledala sam prošli tjedan Vašu emisiju o djeci sa poteškoćama u razvoju i moram reći da sam jako razočarana naime radi se o mom sinu koji je dijete s poteškoćama u razvoju i koji je već 10 god. na zavodu za zapošljavanje i niko mu nikada nije ponudio posao .Toliko o brizi za takvu djecu najvažnije je kad dođu iz centra u Zagrebu da lijepo pričaju gdje su tu djeca iz Slavonije o njima niko ne vodi brigu . 

Poštovana gospođo Ana,

         Želim Vam reći da je emisija Normalan život dobra i da ju Vi isto tako jako dobro vodite. Teme su Vam odlične. Vjerujem, da je također mnogima pomogla. Moje ime je Kristina,rođena sam 21.0.1987. Datuma 06.01.,2009 preživjela sam moždani udar, dok isto tako bolujem od multiple skleroze i saznala sam korisne informacije iz vaše emisije isto kao i moja obitelj. Smatram da je najbitnija volja i upornost, a također i podrška bližnjih. Uz to je i bitan  dobar doktorski tim, a ja moram priznat da imam odličan. Evo, danas imam kćer od 2mjeseca,udala sam se, imam i stalan radni odnos.Imam podršku i od supruga i roditelja a čak i bake i djeda.Uza sve to vozim auto i nosim visoke pete.Trenutno mi se stanje pogoršalo, ali borim se svim snagama i već ide nabolje, samo treba biti uporan, imati volje i optimizma, pa vjerujem da če to brzo stvari doći na svoje. 

Gospođo Ana gledam svaku Vašu emisiju i moram reći da sve ostaje samo na priči a u stvarnosti je sve drugačije nažalost.Majka sam djeteta sa posebnim potrebama sada već 30god. odrasla osoba sa završnom srednjom školom po posebnom programu unotač svim potvrdama od centra za skrb ,udruge Neven te da mu je otac hrvatski branitelj i to što je na zavodu za zapošljavanje više dod 10 god.jedva smo ga uspijeli zaposliti u javne radove grada Đakova u kojem i živimo.Tako da mislim i smatram da institucije ne rade svoj posao kako treba bez obzira na to sto pričaju ako nemate vezu i niste politički podobni ništa ni od posla a ni rejtinga .Toliko o brizi.