Što se tiče složenosti priče, dinamičnosti radnje, glume, režije, psihološke karakterizacije, napetosti, atmosfere i akcije, Vitez tame je definitivno najbolji, najmračniji i najrealističniji film o Batmanu i ujedno vrhunac sage o ovom stripovskom junaku! Moćan film bez mane sa zaista zastrašujućim Jokerom (Heath Ledger) koji je nadmašio onog Nicholsonovog iz originalnog Burtonovog filma snimljenog daleke 1989.g.! Svaka čast Michaelu Keatonu, ali Christian Bale je, bar za mene, savršen Batman!
Odlične su uloge ostvarili i svi ostali glumci počevši od Michaela Cainea i Garyja Oldmana, koji su dobili malo više prostora u radnji za razliku od prethodnika, pa do Morgana Freemana i Magie Gyllenhaal koja je kao ambiciozna odvjetnica mnogo uvjerljivija od Katie Holmes, a pritom se i skladno uklopila u ljubavni trokut ostvarivši balans sa svoje dvoje kolega. No posebno bih izdvojio Aarona Eckharta koji se etablirao kao sporedni glumac savršenog osjećaja za ritam i međuigru nanizavši niz fenomenalnih uloga u raznim filmovima, a u ovome dostojno parirao Christianu Baleu! Njegov lik uspješnog i samodopadnog tužitelja što se bez maske u sudnici svakodnevno bori protiv najokorjelijih kriminalaca Gothama, jednostavno zrači svojom pojavom i plijeni pozornost u svakom kadru. Energičnost njegovoga lika svojevrsni je kontrapunkt Bruceu Wayneu, jer predstavlja ono što potonji nikada neće biti. Dok je Batman heroj noći koji svoj identitet krije pod maskom, Harvey Dent je junak dana kojem nije potreban alter ego ili maska iza koje bi se krio. On je upravo ono što Bruce Wayne pred svijetom ne može biti i kao takav je ravnopravan takmac s Bruceom Wayneom za naklonost i ruku lijepe Rachel.
Zanimljiva je poveznica uspostavljena i između Jokera i Batmana. I jedan i drugi obilježeni su traumama iz djetinjstva koje su odredile njihove životne puteve, ali i uvjetovale njihove poglede na svijet. Na neki način Joker predstavlja ono što je i Bruce Wayne mogao postati da je u mladosti nakon smrti roditelja krenuo putem osvete od koje ga je spasila sama slučajnost i tako njegov poriv za pravdom usmjerila ka činjenju dobra za druge kako bi pobjegao od sebe, grižnje savjesti zbog smrti roditelja i straha. Upravo njegovo ovladavanje strahom i krivnjom omogućilo mu je da na svijet gleda pozitivno, posvetivši se humanosti i obrani nevinih, dok je Joker krenuo suprotnim putem, putem destrukcije i obračunavanja s cijelim svijetom. Mislim da je upravo to ono što povezuje ta dva lika, ali ih u isto vrijeme i udaljava jednog od drugog. Na neki način oni su dva pola istoga, dualnost, pozitivno i negativno, konstruktivno i destruktivno. U tome je ta privlačnost Batmana, jer je simbol borbe između dobra i zla u svima nama, ono jungovsko arhetipsko, podsvjesno!