Drive je rezultat maestralno implementirane ideje po kojoj je manje,nekada,zapravo više.Upravo taj minimalizam,kako u razvijanju likova tako i u pogledu dijaloga ili bolje rečeno često odsustva istih, potkrijepljen nenametljivim izvedbama glavnih glumaca daje mi za pravo reći da je "Vožnja" dobrodošla doza kvalitete i originalnosti u moru generičnih i zaboravljivih filmova zadnjih godina.
Priča,zapravo i jeste prilično jednostavna ali način na koji je prezentirana publici je ono što ovaj film pozitivno razlikuje od sličnih ostvarenja.Povezanost između protagonista odnosno definisanje njihovih odnosa često nam je servirano isključivo putem pogleda i facijalnih ekspresija što se,uz pokoji oskudan dijalog,pokazalo kao djelotvornije rješenje od "beskonačnog" razglabanja i "crtanja"svega što se dešava,u smislu uspostavljanja jake veze između gledatelja i glavnih junaka.Ta,rekao bih,simbioza koja se stvara između likova i publike uvlači nas dalje u priču i sa svakim narednim postupkom nekoga od aktera,postaje dublja dok se istovremeno filmu dodaju slojevi misterioznosti i neizvjesnosti u pogledu završetka.
Nisam neki naročiti poznavatelj muzike ali ću laički reći da su sve numere izvanredno pogođene i komplementiraju svaku scenu i svaki kadar.Rad kamere,također,vrlo kreativan kako napomenu i Karter,uz mnoštvo zanimljivih uglova iz kojih posmatramo,kako akcije tako i reakcije,svih učesnika u priči a naročito glavnog junaka.Uz njihovu pomoć,on nam svakom minutom postaje manje strano tijelo a više "stvarna" osoba za čiju sudbinu strijepimo i čije postupke vremenom razumijemo i podržavamo.
Drive - jednostavan ali sjajan i kao takav mislim da zaslužuje naći svoje mjesto u dvd ili blu-ray kolekciji svakog istinskog ljubitelja filmske umjetnosti - moja potraga za primjerkom kreće danas.