Staromodan ratni film koji je još uvijek zanimljiv radi likova, ali vidljivo ostario u mnogim drugim aspektima.
Bitka za Iwo Jimu nije u prvom planu koliko borba stavova između vojnika i njihovog strogog, nemilosrdnog narednika. Ima stereotipa, ima klišeja u dijalozima, no likovi se uvuku pod kožu i napisani su kao složenija bića nego što bi se možda isprve očekivalo.
Premda je najviše posvećen likovima i njihovoj obuci, ovo je ipak ratni film stoga ima i scena na samome bojištu koje istovremeno imaju najbolje i najgore dijelove filma.
Ima trenutaka pojačanih tenzija, dobre karakterizacije, ali i dirljivih, dramskih scena koje često dođu prenaglo. S obzirom da je ovo ratni film, očekivano je da će biti i smrti likova nakon kojeg slijedi emotivna scena i reakcije drugih likova. Samo po sebi, to je ok, daje ljudski element usred bitke, no kada se to dogodi nakon metka koji dođe iznenada i niotkud, a likovi ne reagiraju odmah na opasnost, već se posvete zadnjim trenutcima lika, djeluje kao da nema tranzicije, da je opasnost još u zraku ali cijeli film je odjednom stao radi tog dramskog trenutka.
Sličan osjećaj odvojenosti od filma daju ponekad i montaže autentičnih snimki iz Rata. U nekim dijelovima su odlično uklopljene (npr. dolazak na plažu, prikaz napada mornarice bombandiranjem) premda su vidljivo drugačije kvalitete i teško ih je promašiti. Najviše upadaju u oči zbog kombinacije sa scenama glumaca. U redu, kao što rekoh, film nije toliko fokusiran na samu bitku za Iwo Jimu, no to je također nešto što me ponekad izbacilo iz atmosfere filma, pogotovo u usporedbi s drugim ratnim filmovima tog doba gdje su filmski setovi ipak bili bogatiji statistima itd.
Mogu još malo kukati kako mi se nije svidjela posljednja scena čitanja pisma, ali zbog fokusa na likove i jedne od boljih Wayneovih uloga, mislim da je film unatoč tome što nije najbolje ostario, još uvijek solidan.