Idi i gledaj

Film težak i guši vas dok ga gledate kao mlinski kamen za vratom, ali odličan. Na području Hrvatske Nijemci i Talijani spalili su istarsko selo Lipu i to nas čini nesretnima. Na području ex Jugoslavije, nešto više. A zamislite u Bjelorusiji 620 i nekoliko sela. I sve ljude s njima. Grozno!

Ovakve filmove treba prikazivati da se ne zaboravi koliko zlo može biti rat!

Briljantan film. Jedan od rijetkih ratnih filmova očišćenih od svakog heroizma, što ga čini boljim. Istina je da guši (dobra je ova usporedba s mlinskim kamenom, skoro da se i fizički može osjetiti pritisak), zato nisam siguran da ću ga ikad više pogledati... Ali ionako je to film koji se, jednom kad se vidi, teško zaboravlja.

Fantastično mi je kako je redatelj napravio brutalan film u kojem zapravo i nema prizora eksplicitnog nasilja, pogotovo po današnjim standardima. Sve je u umu gledatelja.

Onima kojima se dopao Idi i gledaj preporučujem još jedan netipičan ratni film - Voskhozdenie. I on je nedavno prikazan na HTV-u 3, a može ga se naći na torentima kao The Ascent. To bi se moglo prevesti kao 'uznesenje'. Naslov je prilično znakovit jer u njemu ima i nekih religijskih elemenata, što čovjek baš i ne bi očekivao od sovjetskoga ratnog filma, ali eto... ima i toga. U svakom slučaju, još jedan vrlo upečatljiv film koji se ne vrti oko mehanike rata, eksplozija i pucnjave, već se bavi psihologijom likova. Zanimljivo je da ga je režirala Larisa Šepitko, supruga Elema Klimova koji je režirao Idi i gledaj. 

dosadan i razvučen, nezanimljiv film od samog početka. da nema one scene s paležom sela ne bih imao šta ni pogledat. po meni tipičan predstavnik ruske škole umjetničkog filma, nije uspio ući ni među kandidate za najbolji film na stranom jeziku za oscara. toliko o njegovj kvaliteti.

znam da nije društveno prihvatljivo govoriti istinu, ali ja ne mogu glumiti pa ovdje prodavati empatiju i prosipati floskule tipa "ljudi gledajte ovakve filmove da se ratne strahote ne ponove!"

filmovi nemaju baš nikakav utjecaj na to hoće li se rat dogodit ili ne, koliko li je samo ratnih filmova na ovu tematiku snimljeno od kraja WWII, a ratuje se svaki dan i genocid se dogodio od tada nekoliko puta, a zločini nad civilima se ponavljaju kao na tekućoj vrpci npr. stradali su tutsi u ruandi, muslimani u BiH, hrvati od strane jna, šiiti i kurdi u iraku od sadama, itd.

sad se naravno nameće pitanje pa šta ja to gledam od ratnog genrea kad mi ovo, po mišljenju vas forumaša, remek djelo, nije dobro? ono što ja smatram dobrrim ratnim filmom kao da je sa druge planete i sve što valja arhivirao sam odavno na svoj kompjuter. ono što nemam ne volim i ne smatram dobrim. greške, kao ni propusta, makar i slučajnog, nema.

Battle of Britain (1969)

Battle of the Bulge (1965)

Benedict Arnold A Question of Honor (2003)

Bitka na Neretvi (1969)

Casualties of War (1989)

Enemy At The Gates (2001)

Gettysburg (1993)

Glory (1989)

Gods And Generals (2002)

Kelly's Heroes (1970)

Lone Survivor (2013)

Midway (1976)

Patton (1970)

Red Tails (2012)

Saving Private Ryan (1998)

Stalingrad (1993)

The Bridge At Remagen (1969)

The Bridge On The River Kwai (1957)

The Devil's Brigade (1968)

The Patriot (2000)

The Tuskegee Airmen (1995)

Tora! Tora! Tora! (1970)

Der Untergang (2004)

i za kraj majka svih ratnih filmova

Where Eagles Dare (1969)

ovom bih popisu dodao još dva meni jako draga filma, oba smatram remek djelima, apsolutnim vrhom filmske umjetnosti koja iako genreovski ne pripadaju u ratni film vremenski i tematski su vezani uz njega.

Sophie Scholl - Die Letzten Tage (2005)

The Imitation Game (2014)

ovakve filmove ja volim (best WWII intro)