Čini se da je kolega rorschach imao neki maraton abela ferrare. Riječ je o zbilja izuzetnom režiseru koji upravo zbog svoje beskompromisnosti u stvaranju nikada nije ostvario karijeru, nagrade i reputaciju koju zaslužuje. Martin scorsese je bad lieutenanta nazvao najboljim filmom devedesetih. Riječ je o jednom gotovo noirovskom, surovom i realističnom ostvarenju gdje je keitel odigrao ulogu života razgolitivši svojeg lika na svaki mogući način. Izrazito realistične scene drogiranja, silovanja, nezaboravnja keitelova scena zlostavljanja dvije tinejđerke te golotinja dali su tom filmu taj jebeni NC-17 o kojem previše govorim zadnje vrijeme. Međutim to je jedna krasna priča o gotovo kristovskom iskupljenju glavnog lika začinjena sa svim brutalnostima koje možemo zamisliti. Danas rijetko tko ima hrabrosti i muda kao nekad ferrara i keitel za ovakvo ostvarenje.