Ako savijete spajalicu jednom, neće se ništa desiti, no ako je nastavite savijati doći će do točke pucanja. Pitanje je koja je točka pucanja kod čovjeka!? Mnogi od nas puknu kad-tad, no to često ne izmakne kontroli, no što kada se uplete sudbina i takav splet okolnosti, te nakon točke pucanja događaji prijeđu granicu nakon koje više nema povratka?
Iako je Michael Douglas imao gro odličnih uloga, moram priznati da mi je ovo bila i ostala njegova najbolja. U ovome filmu on je samo čovjek bez posla koji nastoji stići za vrijeme vrućeg dana i silne gužve u prometu na rođendan svoje kćerke koja je kod bivše žene od koje se nedavno razveo.
Stajanje u zastoju, vrućina i sve veća nervoza dovode ga do toga da izađe iz auta i krene pješke preko grada do svoje kćerke.
No, kao za inat, zlo nikada ne dolazi samo, te na tome putu on bude napadnut od bandi, te raznih luđaka i dodatno iznerviran od onoga što ga dočeka u samoposlugama. Sve to u njemu izaziva sve veće pucanje živaca, a da stvari budu zanimljivije, sve se nekim čudom posloži tako da mu događaji jednostavno teku u korist i svi osim njega izvuku deblji kraj.
Možda malo teže mogući splet okolnosti, no ne i nemoguć. I to je ono što film čini zanimljivim da se ta neka granica nikad ne prijeđe baš van svih realnih krajnosti.
Ovaj film kritizira sav kapitalistički, isprazni i lažni svijet kojime smo okruženi, te općenito društvo tako da bi se moglo reći da je Michael u ovome filmu možda jedan od najvećih akcijskih junaka ikada kojemu nije bila niti namjera da to postane jer je on samo običan čovjek u košulji, kravati i sa pomalo odsutnim izrazom lica koji samo želi stići na rođendan svoje kćerke.
No taj njegov pohod pretvarao se sve više u rasulo koje je ostajalo iza njega i u očima policije i javnosti on je, ni kriv, ni dužan postajao sve veća prijetnja i negativac.
Film u kojemu se mnogi od nas u nekom trenutku u životu mogu prepoznati. Michael je u ovome filmu predstavio krik malog čovjeka i korisnika kapitalističkog sistema. Iznerviran nepravdom, te silnim gomilanjem negativnih događaja zbog kojih mu se život počeo raspadati u rasulo, raskol psihe je bio neizbježan, a da stvar bude gora, mnogi su se u tim teškim trenucima potrudili da mu bude još i gore pri čemu mu se nivo tolerancije do kraja spustio na nulu.
S obzirom na to kakav je završetak filma, moglo bi se zaključiti da se protiv vjetrenjača i ovog društva jednostavno ne može boriti i pucanje živaca ipak na kraju šteti samo nama.
Najveći adut u filmu je gluma Michael Douglasa koji je svojom gotovo arhetipnom pojavom običnog poslovnog čovjeka u košulji i kravati, s kraćom kosom na ježa, te konvencionalnim i pomalo krutim modelom naočala koji je već tada odavno izašao iz mode prikazao Michael Douglasa kao jednog ozbiljnog i običnog čovjeka što je njemu kao liku dalo još i jednu dodatnu težinu, pa pomalo i jezovitost. Michael je ovdje jednostavno glumio regularnog čovjeka i bez ikakvog pretjerivanja savršeno utjelovio to pomalo statično, odsutno i uravnoteženo ludilo koje nije nikada prelazilo u nekakvo divljanje, već sve što je činio, činio je smireno, iako je iznutra bio u totalno pomračenom stanju svijesti.
Ovaj film bi se mogao gledati i sa aspekta borbe starog svijeta protiv novog i 'naprednijeg' svijeta. U svakom slučaju film je zabavan, svaka scena je na neki način posebna, a radnja je u stalnom pokretu, no kako se sve više događaji zapliću, negativci oko Michaela i oni koji mu stanu na put jednostavno nisu svjesni da su upali u vrtlog sudbonosnog pohoda u kojemu jednostavno ne mogu dobro proći.
Odličan film koji prikazuje malo drugačije i realnije 'junake' kakve sistem u pravilu ne podnosi predobro.
Ocjena: 10/10