Napokon je Hathaway odigrala solidnu ulogu... Slučajno sam joj dala ne znam koju šansu (jer sam odlučila uopće više ne gledat filmove s njom koliko mi je loša i ona i ti filmovi)... Gyllenhall je još i bolji.
Film doista je na neki način gledljiv i nema uobičajene šablone. Ima nešto patetike (ipak je riječ o mladoj ženi s teškom dijagnozom), ali priznajem da je redatelj vješto većinu potencijalne patetike pretvorio u nekakvu gledljivu priču.
Ono što me u filmu smeta i zbog čega mi nije dovoljno simpatičan i ne može dobiti veću ocjenu su gafovi tipa:
Jednom rečenicom: smetaju me full nespojive stvari u filmu i smetaju mi degutantne scene, jer redatelj je možda izbjegao patetiku što nije lako u romantičnoj dramediji, ali se po meni malo izgubio u svemu ostalome: seksualiziranosti, emocijama, poteškoćama realnog života, međuljudskim odnosima i komediji.