Pisati sam sebi pohvale za vlastiti film nije valjda ni na razini Jakova Sedlara. Naime, jednu ''kritiku'' napise Ivona, a drugu Anita Juka. Služiti se lažima za promoviranje ''prvog'' doxa u kinima (zar mislite da imamo amneziju, Sretno dijete itd..), mozda tek 10-ti ''najnagrađivaniji'' film nakon 1991., a cak mislim niti to, par b i c festivala, nagrada na nekakvoj zagrebackoj smotri, what the fuck??
Što sebi zamišljaju sestre Juka?
Ženama medij služe kako bi gradile karijeru, doslovno zovu medije na svaku fotografiju s nekim važnim iz svijeta filma, svađaju se sa svima putem medija jer se vrši nepravda, prihvaća se državljanstvo jer zele prestižnu nagradu, a nisu spomenuti u niti jednom od vodećih novinskih članaka za ništa... ne plaćaju troškove najma, niti režije...koliko laži one pletu...to bi trebalo popratiti u dokumentacu :)