btw, ne grade filmovi društvene vrijednosti, filmovi prikazuju i komentiraju društvene vrijednosti na način svojstven pojedinom žanru
Ne mora biti. Da, to rade dobri filmovi: prikazuju i komentriaju, ali filmovi svakako mogu imati i svrhu građenja vrijednosti.
Npr. partizanski i savremeni američki ratni filmovi grade vrijednost da je život partizana / američkog vojnika više vrijedan nego hiljade njmeačkih / arapskih života. Hiljade Nijemaca, ustaša, četnika / Arapa kao kokice pršte tokom 90 min. i film doživljava vrhunac kada partizan / američki vojnik dobije metak. Već smo ranije upoznali porodicu i prijatelje tog vojnika. Hiljade s druge strane su samo protivnički botovi. Njihova nas životna pozadina ne zanima. Najradikalniji primjer takvog filma koji gradi vrijednosti je "Der evige Jude", a ima ih još hiljade.
Ne tvrdim ja da je "Neki to vole vruće" jedan od takvih filmove. Ovdje se ne grade nove, nego se iskorištavaju i podebljuju već postojeće vrijednosti. Ovakvi filmovi su mali kapilari koji takve vrijednosti šire i iskorištavaju u svrhu populizma i zarade.
Ja (auto)ironiju nisam primijetio. Ironičan je "South Park" koji kroz lik (ponajprije) Cartmana ismijava političke, rasne, vjerske i koje sve ne vrijednosti i stereotipe. Isto radi Cohen kroz Borata i Brunu ili "The Office" (i jedan i drugi) kroz lik Dwighta ili Davida.
Lik koji tumači Monroe nije ironičan jer predstavlja prototip žene poželjne od prototipa muškarca, dok istovremeno njena glupost i naivnost ima namjenu da bude slatka, simpatična "dobronamjerna", a ničim ironična:
Kroz Joea i Jerryja film donekle i jest (auto)ironičan. Ironija (pazi dovitljate duhovitosti) se oslanja uglavnom na njihovu transformaciju u ženu.
svi želimo biti ljepši, bogatiji, uspješniji, olakšati si život, to je dio ljudske prirode bez kojeg ne bi bili čovjek
Jadni mi ako nam je to u prirodi. U prirodi svake žive jedinke je da bude sigurna i zadovoljna. Sve ostalo su evolutivne, geografske, (a u ovoj raspravi najbitnije) socijalne okolnosti. Problem i jest što nama nije cilj da budemo samo lijepi, bogati, uspješni, nego baš kako si napiso uvijek: "ljepši, bogatiji, uspješniji". Znači, nije mi cilj doći od tačke "a" do tačke "b", nego ću poslije htjetido "c". Kad dođem do "ž", društvo već izmislilo nova slova, a cijela ta nakaradna abeceda protkana kompleksima i frustracijama jer uvijek želim biti jiš ljepši, još bogatiji, želim biti Sugar Kane da bi me htio Jerry, želim biti Jerry da bih mogao imati Sugar Kane.
Srećom, društvo danas nije više tako homogeno: imamo Gatesa s jedne i nekog tibetanskog asketu s druge strane i tako za svaku životnu kategoriju ponaosob, pa ti u tom rasponu između krajnosti traži svoje vrijednosti.
Oprosti i ti, a i ostali na ovom romanu od posta, ali ja film ili knjigu ne mogu konzumirat tako - jednostavno i bez konteksta. Moždane vijuge opuštam, između ostalog, ponekad pecajući, a svi znamo kakav je tvoj stav u vezi s tim.