Sylvester Stallone na najbolji je mogući način zaokružio veličanstvenu priču o velikom malom čovjeku velikoga srca, neuništive volje i neizmjerne dobrote koji svojom nesebičnošću pozitivno utječe na živote ljudi koji ga okružuju. Rocky je zapravo personifikacija svih nas, svih naših vrlina i mana, hrabrosti i strahova, nada i želja za uspjehom, stoga i ne čudi očaranost najrazličitijih ljudi iz svih dijelova svijeta filmovima o Rockyju, a to je zato što se svi mi možemo poistovjetiti s njime, suosjećati, patiti i veseliti se kad uspije.
Još prvi film, koji nas je tek upoznao s Rockyjem, bio je višeslojno djelo koje je u svojoj srži bila drama, a tek onda sportski film. U ovom šestom po redu i zaključnom filmu serijala, Stallone je uspio povezati sve točkice iz prethodnih filmova i podariti nam spektakularnu završnicu kojom je Rockyja poslao u legendu
Rocky Balboa, kako je nazvan završni šesti film o Rockyju, u mnogočemu se referira na probojni prvi film koji je Stallonea uveo u hollywoodsku tvornicu snova. No ono što je mene oduševilo jesu detalji kojima čitav film obiluje, a kojima odaje počast svim prethodnim filmovima podsjećajući nas na najvažnije trenutke Rockyjevog života, njegove snove, nadanja, uspjehe i padove, radosti, muke i trijumfe. Ali uz Rockyja, Stallone nije zanemario ni ostale likove koji su podjednako osebujni i više ili manje dopadljivi, ali svakako nisu bezlični niti su tek usputni prolaznici. Na samom početku prvog filma, Rockyja smo upoznali za vrijeme borbe s boksačem Spiderom Ricom. U ovom filmu Rico je stalan posjetitelj Rockyjevog restorana. Prema Ricu život nije bio blag, nije uspio kao boksač niti se vinuo u visine poput Rockyja, a dane krati za stolom čitajući Bibliju. Zatim tu je i konobarica Marie koju je u prvom filmu Rocky pokušao upozoriti na loše kvartovsko društvo s kojim se tada bila družila. Marie je sada odrasla žena, samohrana majka, rezignirana i apatična osoba, nesigurna u sebe koja bez nade životari u istom kvartu iz kojega je potekla. Slučajan susret s Rockyjem i njegova želja da pomogne njoj i njenom sinu (Marie zaposli u svom restoranu, a njenog sina angažira da mu pomaže prilikom treniranja), Marie će napuniti nadom i dati joj razlog da ustraje i na život ponovno počne gledati pozitivno.
Pristavši na borbu s mladim boksačkim prvakom Masonom 'The Line' Dixonom, Rocky to prije svega čini kako bi se oslobodio boli zbog Adrianine smrti, ponovno se povezao s otuđenim sinom, ali i nadahnuo sebi bliske ljude čiji su životi krenuli nizbrdo (Paulie biva otpušten s posla; Apollov trener Duke koji ga je zajedno s Apollom trenirao u trećem filmu nakon Mickeyjeve smrti, a potom i u četvrtom filmu kad je nakon Apollove tragične pogibije otišao s Rockyjem u Rusiju pripremiti ga za borbu s Ivanom Dragom, odavno je u mirovini; a Mariein sin na putu je da ga bezperspektivno društvo uvuće u kriminal). Rocky oko sebe okuplja sve njih kao što je činio nekoć u vrijeme dok je bio aktivan boksač, te jednog neuglednog psa mješanca kojeg spasi iz šinteraja (aluzija na psa Butkusa iz prvog filma). Naravno, tu je i pregršt detalja iz njegovog restorana poput fotografija, isječaka iz novina, članaka i velike slike na zidu na kojoj su naslikani Rocky i Apollo kako nasrću jedan na drugoga u ringu, a koja nam je poznata s kraja trećeg filma o Rockyju. No Stallone je ovaj završni film serijala oplemenio i brojnim mudrim izrekama koje izgovaraju likovi, od kojih su posebno pamtljive one Rockyja iz razgovora sa sinom ispred restorana i koje Rockyju izgovori Marie nakon što ju je kombijem s posla dovezao kući.
Nadam se da vas dužina teksta koji sam napisao neće ubiti u pojam. Bome dao sam si oduška i izbacio sve što mi se o filmu Rocky Balboa dugo vrzmalo po glavi. Mislim da su Rocky i Sylvester Stallone to zaslužili. A sad ekipo laka vam noć. Rocky živi vječno!