Film već u početku pokazuje kako vojska može biti stresno i besmisleno iskustvo i bez dolaska na strano bojište, kako psihologija likova djeluje u svemu tome i sa vrlo dobrim soundtrackom koji osim sjajnih pjesama tog vremena kvalitetno dočarava mračnu atmosferu.
Istina o tome kakav profil ljudi je potreban u ratu i nezaboravni narednik daju jaki antiratni prizvuk i može se povući čak nekakva paralela sa Kubrickovim "Stazama slave".
Simbolika snajperista na kraju filma pokazuje zapravo cijelu poantu i smisao borbe u dotičnom ratu.