Zanimljivo je kako čovjek godinama poslije drugim očima promatra isti film. Pogledao sam ga jučer kao haloween i te spike, pa od svih naslova koji sam predložio da pogledamo draga je sve odbila i nekako smo došli do isijavanja kojeg sam zadnji put gledao valjda prije više od deset godina i tada me u biti samo pošteno prestrašio.
Također bi rekao kako je osvrt o ovom filmu na portalu odličan za razliku od većine drugih filmova, međutim jedna rečenica odlično prestavlja film "Ritam filma je miran i spor, precizno određen sigurnom rukom pedantnog redatelja koji je uvijek težio savršenstvu. " To je to, najgore je nešto isčekivati, od početka znamo da se nešto treba dogoditi međutim kubrick vrlo polagano, promišljeno gradi tu napetost, povećava nelagodu u gledatelja kao što se i ludilo nicholsona u tada glumačkom vrhuncu pojačava, mislim da ne postoji glumac ni tada ni danas koji bi tu promjenu ličnosti i pretvaranje normalnog obiteljskog čovjeka u izluđenog sociopata bolje prenio. A što reći za kubricka i njegovoj opsesiji perfekcionizmom, mislim da nema scene u flmu koju on nije pedantno osmislio i ponavljao valjda u beskonačnost dok nije postigao ono što hoće, od impresivnog početka kada nam iz ptičje perspektive pokazuje svu tu divlju ljepotu, ali i izoliranost tog hotela, pa do virtuoznih scena vožnje onog bicikla nepreglednim hodnicima uz onu psihodeličnu melodiju koja para uši. Kulminacija radnje i kraj filma su i kulminacija njegovog talenta, razbijanje vrata, šetnja i lov poludjelog nicholsona sa sjekirom, scene u labirintu, kao što cala kaže rad kamere virtuozan.
Međutim iako sam vidio mnoge stvari na koje nisam pažnju obraćao kao mali, moram priznati da me nije nešto sad prestrašio, više ga vidim kao psihološki film ,sa studijom o izoliranosti, klaustrofobiji, pa i stvralačkoj krizi, obitelji. Također i radnja je ostavljena na razmišljanje gledatelju,sve u svemu i kubrick i nicholson u najboljem izdanju iako će današnja publika možda biti odbijena sporom radnjom.