Prvi mi je bio onako, hepi, kul, idemo u rat. Treći je bio tako sappy i sentimentalan i predug da ga je trebalo skratiti za pola zadnjeg sata. Ali ova dvica - ne, tu se nema šta zamjeriti.
U dvici se tek vidi ta težina koju Mordor (iliti zlo) spušta nad cijelim Međuzemljem, ta neka duboka depresija koja slabije ljude paralizira do granice očaja. I njihovo lutanje stepom, gdje su sami, izloženi elementima prirode, u konstantnoj žurbi i tjeskobi, dok se nebo iznad njih sve više trajno mrači...
Najzakinutiji nastavak serijala.