Film je možda neobičan po tome što radnja nema čvrst zaplet i rasplet: govori o posljednja 24 sata u životu Montyja Brogana prije njegova odlaska na odsluženje sedmogodišnje zatvorske kazne. Edward Norton je sjajan u ulozi čovjeka koji je istovremeno 'tough guy' i uplašeni dječak, čovjeka koji žali zbog svoje pohlepe i nastoji srediti odnose s najbližima te one 'poslovne' s ruskom mafijom. Rekla bih da Lee ovdje naglašava mogućnost izbora u životnim odlukama, što je eksplicitno pokazano u sceni kada Frank (B. Pepper) iznosi Montyjeve opcije: može se ubiti, postati bjegunac pred zakonom, ili odslužiti kaznu, nakon čega opet nikad neće biti sposoban normalno živjeti. S druge pak strane Jacob (P. S. Hoffman) se bori s osjećajima prema svojoj maloljetnoj učenici (A. Paquin). Scenarij vrsne naracije obiluje realističnim dijalozima, a posebno mi se svidjela završna, narativna, sekvenca filma također fokusirana na koncept
izbora. U podtekstu filma vidljiv je kritički odnos prema životu u Americi nakon pada tornjeva Svjetskog trgovačkog centra (dojmljiva uvodna špica gdje dvije svjetlosne zrake predstavljaju tornjeve WTC; prozor Frankova stana gleda izravno na 'Ground Zero'; Montyjev otac vatrogasac...).
Uz izvrsne glumačke izvedbe, film odlikuje impresivna režija: kombinacija dugih kadrova, brzih rezova i usporenih snimki (SPOILER: nezaboravan prizor kad Jacob izlazi iz wc-a nakon poljupca). Osobno mi se najviše svidjela sekvenca kad Monty gleda u ogledalo i izriče litaniju mržnje prema svim njujorškim skupinama koje mu padnu na pamet, a na kraju uključuje i sebe (v. video).
Ovo nije film za opuštanje i ne preporučujem ga svima. U njemu će najviše uživati fanovi Edwarda Nortona i ljubitelji Leejeva jedinstvenog stila. Posebno ga preporučujem onima koji su na životnim prekretnicama.