O ovome filmu su se oduvijek vodile rasprave dali je precjenjen ili nije. Ono što je bitno naglasiti da je film prvi na listi IMDb - ovih 250 najboljih filmova svih vremena, dakle prema mišljenju gledatelja koji su ga na toj listi išli ocijeniti, a ne prema kritičarima niti prema nekom sveopćem mišljenju. Meni koji se smatram običnim gledateljem film je odličan, ne toliko da bih rekao da mi je najbolji, niti najdraži, ali definitivno odličan i to pretpostavljam iz istih razloga zašto je i toj publici koja ga je ocjenjivala.
Naime, prvo što mi kod ovoga filma padne napamet je to što je odmjeren u svemu. Prije svega u trajanju, da je film kojim slučajem trajao 10- ak minuta duže već bi bio dosadan. Da je pak trajao kraće nebi uspio ispričati sve ono što je htio. Također umjeren je i u iskazivanju emocija. Dovoljno je emocionalan da ga gledatelji dožive i zapamte, a opet ne toliko da bi ga se moglo proglasiti patetičnim. U količini nasilja isto tako ne prelazi granice da ono postaje samom sebi svrha, već ga ima dovoljno da podpomogne radnji. Sve druge odrednice filma su isto tako zbilja na razini. Priča, gluma, režija, još niti sada nemogu vjerovati da je rađen prema Kingovom romanu. I još nešto, mislim da tema filma nije bila doslovno prikazati zatvorski život niti bijeg iz njega, nego da se ovdje radi zapravo o univerzalnim temama iskupljenja, vrijednosti života i slobode, prijateljstvu i snazi ljutskog duha.