Nakon sto sam odgled'o ovaj film pomislio sam da je na scenariju bilo angazovano dvoje scenarista, jedan enormno stupidan - koji je pis'o line-ove za Marius-a Weyers-a, i drugi, koji je pisao dio scenarija gdje u prvi plan stupa bušman Xi. Ipak se ispostavilo da je citav scenarij djelo Jamie Uys-a, no ja i dalje film posmatram iz dva ugla.
S jedne strane, tu je izuzetno povrsan, neukusan kvazihumor izrazen u scenama u kojima se Adrew spotice o svoje noge, izigrava padavicu po pustinji i slicne gluposti, a s druge strane jedan dublji vid humora koji je reprezentiram likom bušmana Xi-ja, pa se cak kroz njegov lik moze i govorit o nekoj vrsti parodije mitova, kroz cinjenicu da obicno komercijalno ˝civilizacijsko˝ smece - flasu coca-cole, bušman posmatra kao bozije cudo.
Isto moram naglasit da su scene pucnjave nepotrebne.
Ali je film vjerovatno upravo zbog te humorne dvostrukosti dobro prosao i kod sire publike i kod kritike.
Ako likove poput Benny Hill-a nalazite smijesnim, vjerovatno cete i u ovom filmu pronac nesto materijala za zabavu.
Ako nista, film vrijedi pogledati zbog simpaticnog i na trenutke duhovitog bušmana Xi-ja.