Za filmove koji vode gledatelja na bizarno i nezaboravno iskustvo poigravanja sa umom i gdje ih ostavljaju da si misle što su vidjeli moglo bi se reći da je ovo jedan od takvih filmova pri samom vrhu takve kategorije.
Ovo definitivno nije za svakoga, film će nekima biti kultno dobar, a neki će ga možda čak fizički i zamrziti.
Svaki pa i manji lik u filmu je vrlo osebujan, dok se gotovo cijela priča okreće oko žene kao glavnog pokretača i voditelja radnje bilo direktno ili indirektno.
U svakom slučaju nije moguće ostati ravnodušan prema ovome djelu koje je na rubu umjetničkog, horor filma i drame, a sadrži elemente fantastike, akcije i još pokoju scenu koja će se svakome urezati u sjećanje.
Glume glavnih uloga su jako zanimljive, odlično odrađene iako očito namjerno naglašene pogotovo Sam Neill-a, dok za Adjani treba recimo posebno obratiti pozornost na scenu u podzemnoj.
Navodno je za vrijeme snimanja atmosfera bila stalno na rubu živčanog sloma što se i vidi i osjeća u filmu, spomenimo da konkretno osjećaji i problemi poprimaju metaforičke oblike ovdje i da je teško razlikovati zamišljene scene od pravih.
Film unatoč svemu što se može vidjeti na njemu, što nekada izaziva intrigu, nekad nevjericu, nekad šok uspijeva, one koje povuče u svoju dubinu, napeto zadržati do samog kraja i naravno tjera gledatelja da se sam uključi i promišlja o simbolici i svemu viđenom, a simbolika se opet pojavljuje gotovo na svakom kadru.
Atmosfera filma je vrlo dobro dočarana sa simboličkom lokacijom Zapadnog Berlina, koja se sjajno uklapa ovdje kao i namjernim asocijacijama na bivši zid.
Film će u stotinu ljudi izazvati i daleko više od stotinu dojmova i tumačenja, doduše za one koji će uspješno izdržati do samog kraja...