Početnih 10-tak minuta filma je razvučeno toliko da čovjek poželi napustiti gledanje, ali poslije ta čudna radnja postaje vrlo dinamična, dinamična do mjere da gledatelj počinje strepiti za ishod.
Film je rađen u gotovo dokumentarističkom stilu. Scene su uvjerljive za svakoga tko radi s ljudima i ima uvid u obiteljsku problematiku, naročito onu "balkanskog tipa".
Prisutna je nota apsurda ili groteske - jer i u stvarnosti situacije u kojima čovjek plane i prekorači mjeru nemaju puno razumnosti u sebi, nego su blesave i apsurdne i često je primjenjiva ona rečenica "da nije žalosno, bilo bi smiješno".
Prikaz male djevojčice, oko čijeg lika će se očito sve vrtiti, započinje odlično odabranim scenama nabrušenog, tek probuđenog djeteta, koje se potom igra na zericu grublji način nego se očekuje - njene se igračke međusobno grizu. Režiser se očevidno jako potrudio doznati kako izgleda i ponaša se uplašeno ili nervozno dijete.
I slažem se s @yuma da je teško prosuditi tko je tu dobar, a tko loš - jer ni u životu stvari nisu ni jednostavne ni crno-bijele. Govorio je psihijatar Troncoso da je bolestan brak, bolesna veza - a mi mu nismo vjerovali i zgražali smo se "nad mužem alkoholičarem i nasilnikom" kao "očitim krivcem".
Film vrijedi pogledati iako bi mogao biti bolan onima s osobnim iskustvom loše rastave braka. 7,6/10