Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea
THE MAN WHO SHOT LIBERTY VALANCE
, 1962., SAD, 123 min.
Hej! Trebamo i tvoju ocjenu
Hm... Čini se da ti je prije ocjenjivanja potrebna... - prijava :).
Zato smo ljubazno otvorili boks u gornjem desnom dijelu stranice. Da se ne mučiš.
"Čovjek koji je ubio Liberty Vallancea"je pretposljednji western Johna Forda. Film je imao nominaciju za Oscara u kategoriji najbolji kostimi a John Wayne je nagrađen Laurel nagradom za najbolju akcijsku ulogu."Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea" film je iz kasnog dijela opusa glasovitog Johna Forda, kapitalno njegovo djelo, ali i kapitalno za žanr vesterna u cjelini, maestralna sinteza temeljenih žanrovskih odrednica i njihova prekoračivanja.
Senator Ransom Stoddard i njegova supruga Hallie stižu u gradić Shinbone na Divljem zapadu, na sprovod Toma Doniphona, čovjeka s kojim su oboje bili blisko povezani prije mnogo godina, u vrijeme prije nego što je željeznica došla u mjesto i donijela mu prosperitet. Lokalni novinari zainteresiraju se zašto je ugledni senator s dugogodišnjim stažom u Kongresu došao na sprovod čovjeka za kojeg oni nikad nisu čuli.
Stoga izvrše na njega pritisak da im ispriča o čemu se zapravo radi. Stoddard popusti i započne priču o tome kako je kao mladi i nadobudni pravnik stigao u Shinbone da bi u tom divljem kraju afirmirao zakonitost. Međutim, bahati odmetnik Liberty Valance uzme ga na pik, a jedini čovjek koji mu može pomoći okorjeli je zapadnjak Tom Doniphon, koji živi sam na ranču s crnim slugom Pompeyjem i vjeruje da će se lokalna djevojka Hallie uskoro udati za njega. Međutim, Hallieno srce počne kucati za Ransoma Stoddarda.
Flm koji se svojom složenom narativnom strategijom izvrsno uklapa u nadolazeći filmski modernizam, istodobno anticipirajući (post)modernističku dekonstrukciju mitskih obrazaca. Film zapravo predstavlja svojevrsni narativni (fabularni) esej o prirodi političkog u Americi te iznimnoj ulozi medija, a zanimljivo je da Ford istodobno raskrinkava i afirmira mit, međutim, ta je afirmacija gorka i opora. Na tom tragu, ali ipak manje uspješan, našao se mnogo godina kasnije i Clint Eastwood s filmom "Zastave naših očeva". Spomenimo da "Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea" u svoje doba u Americi nije bio prepoznat kao vrhunsko ostvarenje pa je nominiran samo za jednog Oscara (za crno-bijelu kostimografiju), no relativno brzo ga je 'rehabilitirala' europska i američka autorska kritika, a danas zasluženo uživa status neprijepornog klasika.