Moje ime je Joe

Da poanta su "obični" ljudi sa svim svojim dobrim i lošim stranama koji se nalaze u teškim situacijama, siromaštvu, krizama kao i stalnoj sizifovskoj socijalnoj borbi protiv nepravednog sustava i kriminala.

Moram priznati da kod Loacha se čovjek već unaprijed pripremi da je takva tema gotovo zadana i da se ove stvari bar u nekoj mjeri provlače kroz njegove filmove...

Realno je da priča o ovakvoj temi ni ne može biti potpuno zaokružena kako se to u filmovima običava, a u neku ruku i je bar do te mjere da ne postane film naporno doslovan za svaki detalj koji je možda i suvišan...

Recimo u Teškim vremenima priča je baš pretjerano prigodno zaokružena, što se bar meni pokazalo kao jedan nedostatak filmu.

Ken Loach opet sa socijalnom temom i težinom života na margini, imam osjećaj da je ta atmosfera u drugim njegovim filmovima ipak bolje dočarana.

Ovisnost i problemi vezani uz stvari kad ljudi prvo djeluju a onda počinju razmišljati i baviti se posljedicama, dok ljubavna priča nije uopće neobična kako se spominje.

Film je solidan, ali ništa nevjerojatno i nezaboravno sve u svemu, sa obzirom na kraj pogotovo kakav se da i očekivati od Loacha...

Imam novog omiljenog glumca! Čitam o njemu; lik je privatno prošao alko-nasilnički pakao s ocem pa je još jasnije da mu je gluma problematičnih likova toliko uvjerljiva...

Prije 2,5 godine sam gledala njegove "Sestre Magdalene" i sjećam se izuzetnog utiska kojega je film ostavio na mene, a sad čitam o Tyrannosauru i odlučujem ga pogledati asap.

Mullenu je jučer bio rođendan <3  :-)  Kako je dobar osjećaj otkrit nekog "novog", baš se veselim pogledat ostatak njegovih uloga/režija!