Amélie Poulain (A. Tatou) senzibilna je, maštovita i plaha konobarica kafe-bara "Dvije vjetrenjače" u Parizu, koja potpuno izolirano živi u svom svijetu, uživajući u sitnim svakodnevnim radostima, poput probijanja korice creme brulee žlicom ili uranjanja dlana u košaricu sa žitaricama. Izolirano djetinjstvo bez majke učinilo ju je više promatračem negoli sudionikom života, te poput dobre vile, anđela čuvara ili svetice iz prikrajka bdije nad nesretnim, malim ljudima s Montmartrea, usrećujući ih jednostavnim rješenjima. No, nikad to ne čini izravno, već nevidljivo, zaobilaznim putem. Prekretnicu u njezinu životu predstavljao je pronalazak stare kutijice iz djetinjstva nekog dječaka koji je davno prije živio u stanu u kojem je sada Amélie. Amélie želi pronaći toga nekadašnjeg dječaka, sad muškarca srednjih godina i razveseliti ga kutijicom. Nakon tog događaja, vrlo je lako pronalazila i druge ljude čije je živote bilo potrebno oplemeniti i razveseliti... Film je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma (uz još četiri nominacije za istu nagradu), proglašen je najboljim europskim filmom 2002., dobio BAFTA-u za najbolji scenarij, Césara za najbolji film i režiju, te nominiran za Zlatni globus za najbolji strani film. "Amélie" je izvrstan film ne samo zato što priča začudnu priču o dobronamjernom i ljupkom liku, već i stoga što to čini na zanimljiv način. Frenetična vizualna dinamika ublažava prezasićenu sentimentalnost i sprečava da film postane sladunjav te tako neodoljivoj romantičnoj fantaziji pruža izvrsnu ravnotežu. Iako je sanjarski element glavna komponenta, Jeunet majstorski prodire u srž svojih aktera, ne dopuštajući čak ni da jedva zamjetne intervencije glavne junakinje završe prebajkovito ili s pretjeranim dramatskim učinkom: one su jednostavno tu i slave bezvremensku radost života. Poput pralina u svilenkastom šuštavom papiru iz nostalgičnih prohujalih vremena kad su se još prodavale na komad, Amélie evocira duh samozatajne dobročiniteljice koja mijenja ljudske sudbine - Vianne iz Hallstromove "Čokolade". Film se poigrava neobičnim životnim "istodobnostima" s dubljom kozmičkom porukom, u slavlju mističnoga smisla života koji prolazi. Bogata humorom, maštovitošću, narativnom inventivnošću, prekrasnim vizualnim kompozicijama, "Amélie" je bajka za odrasle koja diše punim životom nekonvencionalnoga Pariza. Redatelj predstavlja alternativni Pariz - onakav kakav postoji samo u mašti romantičara, djelomično starim mjuziklima, ili razglednicama s početka 20. stoljeća - mjesto na kojem čudesno buja na najneočekivanijim mjestima, a sudbinsko vreba iza svakog ugla, mjesto gdje odbačene fotografije dijele savjete, namještaj oživljuje noću, a jedna mlada žena orkestrira nenametljiva i dražesna mala čuda.