Milk

Američki redatelj Gus Van Sant već dugo nije bio u tako dobroj formi kao što je to u „Milku“. Biografska osnova i odličan scenarij za koji je Dustin Lance Black nagrađen Oscarom dodali su prijeko potrebnu urednost i preglednost njegovom redateljskom rukopisu osobito u usporedbi s prethodnim filmovima, poput primjerice precijenjenog „Elefanta“, također dijelom temeljenog na stvarnom događaju.

Van Santov „Milk“ prati protagonista od dana kad je navršio četrdeset godina, zaljubio se i s ljubavnikom preselio u San Francisco gdje je na aveniji Castro otvorio dućan fotografske opreme koji ubrzo postaje mjesto okupljanja istomišljenika. Okvir priče čini audio snimka koju je Harvey Milk snimio u slučaju da bude ubijen, a kako je navedeno na odjavnoj špici film dosta duguje vrlo dobrom dokumentarcu „Vrijeme Harveyja Milka“ snimljenom 1984, no usporedba tih dvaju filmova dovodi do zanimljivog zaključka - Van Santov „Milk“ snažnije je djelo.

Poznato je kako film završava - ubojstvom Harveyja Milka i gradonačelnika San Francisca Georgea Mosconea 1978, a ubojica je Milkov kolega iz gradskog vijeća Dan White. Harvey Milk bio je prvi javno deklarirani homoseksualac koji je izabran na neku političku funkciju. Gradski je vijećnik bio nepunu godinu prije no što je ubijen, no njegov je rad na brizi za prava homoseksualne zajednice San Francisca, ali i prava svih društveno marginaliziranih skupina (crnci, Azijati, umirovljenici…) ostavio traga. „Milk“ možemo iščitati i kao svojevrsnu fresku vremena (1970-ih u San Franciscu) iz kuta osobe posvećene borbi za prava ljudi istospolne seksualne orijentacije.

Dobar dio uspješnosti film duguje sjajnom Seanu Pennu  koji se doista uvjerljivo transformirao u Harveyja Milka, no pritom nipošto nije riječ o kopiranju gesti ili glasa, nego o detaljnoj razradi lika temeljenog na stvarnoj osobi. U mnoštvu dobro profiliranih sporednih likova svakako treba izdvojiti Jamesa Brolina koji je lik ubojice Dana Whitea donio ljudski, a ne demonski što je cjelinu učinilo još uvjerljivijom.
Strastven i uznemirujuć „Milk“ Gusa Van Santa nije djelo koje će se svima svidjeti, ali je riječ o filmu koji bi trebalo vidjeti, ako ni zbog čega drugoga onda stoga da ne ponavljamo greške iz prošlosti.

Goran Ivanišević