Sumrak

Poznato je da filmski producenti često posežu za uspješnim literarnim predlošcima. Posebice ukoliko je riječ o literaturi popularnoj u tinejdžera, najvjernijih posjetitelja multipleksa i potrošača svih pratećih sadržaja. Budući da je „Sumrak“ u međuvremenu postao i književni serijal te dogurao do četvrte knjige, ne čudi da zadovoljno trljaju ruke dok snimaju nastavak koji u kina stiže već ove godine. Podsjeća to pomalo na serijal o Harryju Potteru iz kojeg „Sumrak“ uzima svog glavnog glumca, Roberta Pattinsona.

„Sumrak“ je po mnogo čemu tipičan tinejdžerski film. Bella Swan (Kristen Stewart) je nova djevojka u školi, a njezin dolazak protrest će pomalo ustajalu atmosferu. Bellinu pozornost privući će zagonetni Edward Cullen (Pattinson), a već od prvog susreta vidljivo je da među njima postoji privlačnost kojoj će trebati dugo da zaobiđe veliku prepreku – Edward je naime vampir. Naravno, dobri vampir koji se ne hrani krvlju ljudi nego divljih životinja. I upravo kad stvari polako krenu u pravom smjeru pojavljuje se i skupina zlih vampira, žednih ljudske krvi, kojima uloviti Bellu predstavlja poseban izazov.

Zašto je priliku režirati gotovo siguran tinejdžerski hit dobila Catherine Hardwicke doista je teško dokučiti. Ako su producenti računali da će njezino scenografsko i kostimografsko iskustvo film oviti cool stajlingom i zajamčiti mu besmrtnost, prilično su pogriješili jer njezina definicija pojma „cool“ očito je mnogo jednostavnija i mogla bi se prevesti kao hladnoća i distanciranost kojoj nema mjesta u filmu o ljubavnoj/seksualnoj žudnji što „Sumrak“ u biti jest. Premda ne bez redateljskog iskustva, Catherine Hardwicke režira kao po priručniku za netalentirane redatelje-početnike – predvidljivo, patetično i bez osobita osjećaja za detalje i ritam. Da se radilo o bilo kojem drugom scenariju, film bi bio sigurni promašaj.

No kako je vojska fanova uistinu brojna i kako nova generacija tinejdžera očito treba i novu generaciju (filmskih) vampira, „Sumrak“ nije podbacio i donio je novi objekt žudnje tinejdžericama – Roberta Pattinsona, čije blijedo lice i sugestivan pogled sežu upravo tamo gdje treba; do srca (ili novčanika, ovisi o perspektivi) tinejdžerica. To što se film uglavnom svidio fanovima romana ne znači da je riječ o dobrom filmu. Dijalozi su počesto neželjeno gotovo na razini gluposti, a neki su rukavci radnje prisutni samo radi navijanja minutaže na „ozbiljnih“ dva sata.

Kapital koji se prenosi u nastavak dobro su odabrani glumci u ulogama glavnih protagonista koji imaju potrebnu karizmu (Pattinson) te svježinu i nevinost (Stewart). Redatelj je promijenjen (scenaristica nažalost nije), a koliko će to utjecati na dalji razvoj događaja ostaje za vidjeti.

Goran Ivanišević