Raskošno demonstriran talent za pričanje priče Terry Gilliama, te briljantne izvedbe glumačke ekipe (posebno vodećeg dvojca Bridges - Williams), odlikuju ovu priču o oholosti, padu, življenju sa posljedicama tragičnih pogrešaka: Parry sa boli zbog gubitka, a Jack sa traženjem mogućnosti iskupljenja.
Na trenutke dramatična, dirljiva i duhovita priča, smještena u moderni New York, prikazan kroz povremene scene užurbanih zaposlenika brojnih poslovnih nebodera, zapravo prati jedan "paralelni" New York, onaj njegov rubni dio, svijet beskućnika.
Film karakteriziraju česti elementi nadrealnog i fantastičnog, za koje nam redatelj zapravo sugerira da bi mogli biti i stvarni, odnosno, da su "stvarni" barem za protagoniste radnje, koji, uslijed velikih trauma koje su izazvale pomak njihove svijesti, u datim okolnostima ne propitkuju da li je nešto "normalno" ili ne, nego naprosto na takve okolnosti reagiraju najbolje što znaju, pokušavajući ih nadvladati; u to nadrealno okruženje postupno biva uvučen i gledatelj te ga počne doživljavati kao nešto normalno.
Taj "fantastični" element možda odbije dio publike, no zapravo, radi se o sasvim konvencionalnim temama koje se kroz to žele poručiti - prijateljstvo, dobro i zlo, nadvladavanje vlastitih strahova i tragedija, te ponovno nalaženje lijepog u svijetu i životu - sve upakirano u sagu o "viteštvu" (glavni lik smatra da su svi oni vitezovi u potrazi za Svetim gralom koji može promijeniti njihove živote na bolje). Interesantno je da je to koncept s kojim se i sam redatelj ismijavao kao dio ekipe Monty Pythona, no ovdje je viteštvo prikazano kao nešto pozitivno; možda i šašavo, ali šašavo šarmantno, budući da se radi o likovima na rubu društva, beskućnicima, prezrenima, kojima međutim treba to zrnce "pozitivne ludosti", kao jedina šansa za bolju budućnost - Parryju, za oslobođenje od straha, Jacku, za vlastito iskupljenje od odgovornosti koju snosi za tešku tragediju.
Nasuprot "pomaknutom" svijetu glavnih protagonista, prikazan je svijet hladnih i bogatih "odijela", beskompromisnog u potrazi za novcem i moći, u kojem prostora za viteštvo nema, no čini se da je potrebno da sami likovi budu "pomaknuti", da bi mogli funkcionirati u svijetu čudovišta i Svetog grala, svijetu kojeg gledatelji vide kao stvarnog, makar ga ostatak svijeta ne primjećuje; no zanimljivo, na taj način oni postaju humaniji, sposobniji za empatiju i u konačnici, ljubav.
(spoiler)
U trenutku kada Jack želi "vratiti" Parryja u "normalu", to gotovo urodi Parryjevim konačnim živčanim slomom, stoga Jack umjesto toga mora sam "skrenuti" da bi spasio novostečenog prijatelja - i tu počinje neobična avantura u kojoj će se obojica mijenjati, ali u suprotom smjeru: Jack od oholog, ciničnog, "top of the world" lika ka "pomaknutom" (ali baš zato, u skladu sa redateljevim uvjerenjima, i humanijem), a Parry ka konačnom nadvladavanju svojih trauma.