Film je okej za jedan triler, ali ništa više od toga. Tema je meni osobno banalna i mislim da to nitko ne bi trebao ozbiljno shvatiti, nema ništa game-changing u tome, fikcija kao svaka druga. Knjigu sam bila pročitala prije nego je film izašao, BTW, u smislu trilerovske napetosti je nešto uspješnija od ekranizacije, ali je Brown tako loš u svim ostalim aspektima pisanja da sam čak i ja to uspjela primjetiti, and I'm no literary critic. Njegov stil pisanja je na razini Stephenie Meyer, povezivanje scena, prisjećanja i sl. su tako nespretno izvedena da je mene ponekad bilo sram u njegovo ime dok sam čitala. Radnja se neprestano prekida nekim kvazi-OMG činjenicama iz povijesti, znanosti i umjetnosti pa više izgleda kao neki priručnik iz opće kulture za Bible-Belt Amerikance nego ozbiljno književno djelo. Dakle, da rezimiramo: ne trebate trošiti vrijeme čitajući knjigu, pogledajte film jer on je pokrio ono što jedino valja u njoj, a to je striktno whodunit prirode. I da, tako možete uživati i u najboljem dijelu cijele ove Da Vinci Code priče - glazbi Hansa Zimmera. :D