Ja sam dibidus za ekonomiju, financije, osiguranja i sve to zlo s kojim se pola svijeta bavi. Jebote... pola svijeta pretače iz šupljeg u prazno, radi s vrijednim papirićima, škrabotinama koje svima sve znače a rijetko tko zna što zapravo znače (npr. u filmu se spominju ugovori na nekoliko TISUĆA stranica koje, kažu, čitaju samo oni koji su sastavljali, a potpisuju ga u konačnici SVI, od davatelja kredita do čovjeka koji uzima kredit. Taj zadnja karika u lancu dobiva ugovor na nekoliko stranica, a koji se referira na ovo i ono, pa sitna slova; to fakat nitko ne čita i svi imaju neko automatsko povjerenje u institucije, jer sve potpisuju a da ništa zapravo ne kuže)...
Uglavnom, meni je film super jer sam dosta toga shvatila o samom sustavu kreditiranja i napokon imam neku bazu od koje mogu krenuti ako itko potegne temu krize iz 2008.
U filmu me smetaju redateljske distrakcije u vidu flesheva raznoraznih situacija iz onoga doba: od showbizz inserata, sportaša, svakodnevnih situacija običnih ljudi i sličnog što se ubacivalo usred filma, što mi je otežavalo ionako teško praćenje radnje jer ne razumijem tematiku... Tu je još i dosta brza, često manična, konverzacija protagonista te dosta živahna kamera pa mi je sve to skupa bilo malo naporno.
Pa na kraju priznanje: kad je film završio još sam ga jednom pokrenula da vidim prvih 20ak minuta, da polovim sve konce...