Vrhunski film, iskren i emotivan, s time da je dominantna emocija muka zbog sraza jasne spoznaje tijeka događaja i vlastitog odupiranja da se u novim događanjima učestvuje imalo više od samog promatranja.
Kombinaciju aristokratskog ponašanja i istovremeno dubokog razumijevanja (ali ne i prihvaćanja) nadolazećeg novog, može tako vjerno prikazati samo autor koji je i sam odgojen u plemićkom stilu. U Zagrebu je danas jako rijetko za čuti takav način govorenja, način vrlo pronicljiv, vrlo sažet, način kojim se može sasvim otvoreno i na glas reći vlastito krajnje negativno mišljenje direktno pred osobom - a da osoba uopće nije uvrijeđena niti da shvati da je upravo izrečena duboka kritika na njen račun. Taj je način lišen svake zlobe, ali nikako nije lišen prezira.
U aristokratskom odgoju ima elemenata jasno vidljivih u ovom filmu, a koji se ne mogu kasnije ili naknadno usvojiti. U tom smislu je to autohtoni prikaz - kao što je autohtoni prikaz npr zagrebačkih likova i izraza i situacija u "Tko pjeva zlo ne misli"... U istom smislu mi je na neki način žao što se u seriji "Katarina" nisu malo bolje informirali o stvarnom ophođenju na ruskom dvoru - koje sigurno nije bilo onakvo kakvo je prikazano (a možda nisu imali ni koga pitati u današnjoj Rusiji...)
Vještina je i izrežirati grupne scene koje nisu pusto pokazivanje haljina i ljepotica, scene bala koji nije ni slet niti nastup plesnog ansambla za gledatelje - nego plesači plešu sa svim pogreškama koje bi se u stvarnosti dešavale... Grupni razgovori isto imaju zapanjujuće realistične detalje. Paralelno odvijanje osobne drame glavnog lika i dramatične promjene na državnoj razini izvrsno je i režirano i odglumljeno.
Volim taj film; možda i malo previše. 10/10