Film me na neki način asocir'o na Pynchon-ov roman "Objava broja 49". Paradoks: Pynchon-a ne mogu smislit,"Fink" me impresionir'o.
Nakon nekih pola filma, prvo sam pomislio da će ovo bit' jedna od najboljih stvari koje sam ikad gled'o. A onda...
SPOILER
...leš ljubavnice u njegovom krevetu...
KRAJ SPOILERA
...i sad mislim: još jedno krimi-triler s*anje. No nakon jednog od najboljih završetaka (i još nekih scena između) shvatam, ta krimi-triler dimenzija samo upotpunjava ovaj kompleksni film, i postaje njegova prednost, a ne mana.
Nisam ih sve odgledao, al' od odgledanih, ubjedljivo najbolji film famozne braće, jedna od najboljih zadnjih scena, i uz "Panov labirint", zasad jedino filmsko ostvarenje koje u pravom značenju pojma mogu okarakterisat postmodernim.
Horori su me odavno prestali "plašit", al scena u kojoj (POLU-SPOILER) Barton zove recepciju i žali se na buku u susjednoj sobi, a onda čeka razvoj situacije, i sluša kako mu Charlie teškim koracima dolazi pred vrata, jedna je od najjezivijih scena što sam u zadnje vrijeme odgledao.