Nikada ne bih pomislio da ću gledati indonezijski film te pisati afirmativan komentar na isti ali eto i to "čudo" se upravo desilo.Šalu na stranu,radi se o sjajnom ostvarenju namijenjenom prvenstveno osobama koje su odrastale na filmovima i akrobacijama J.Chana te iste,netom po završetku dotičnih avantura,pokušavale "primjeniti" na djeci iz ulice ili vrsnom imaginarnom protivniku.S obzirom da sam jedan od takvih,što bi se reklo ciljana publika za ovakvu verziju krvoprolića,mogu reći da sam uživao te mi ugođaj nije mogla pokvariti niti verzija filma na koju sam naletio sa prilično "neprirodnom" sinhronizacijom na engleski jezik.
Akcione scene (koje su u suštini i glavni razlog za gledanje ovog filma) su odlično snimljene,često prikazane iz različitih uglova što upumpava dodatnu svježinu svakom narednom prizoru te nam obračuni glavnog protagoniste sa "hordama" negativaca (ali i stanara željnih jeftinije kirije ;) )djeluju svaki puta novo i relativno drugačije bez obzira što zapravo od samog početka ove odiseje znamo šta nas očekuje.Borbe su vrlo dinamične,brzo se i fluidno odvijaju pa djeluju nekako "realno" a ne samo kao sjajno implementirana koreografija što je veliki kompliment glumcima i kaskaderima.Ovaj film donekle podsjeća na Dredda,barem po lokalitetu radnje,nemilosrdnosti kriminalaca i bukvalnoj borbi za preživljavanje glavnih likova ali sve to je dodatno začinjeno sa enormnim količninama brutalnosti i primjenom raznih borilačkih vještina.
Svako tko je željan evociranja filmskih uspomena na stare Chanove filmove (minus komedija plus dosta krvi) a želio bi gledati nešto novo neće pogriješiti ako The Raidu pruži šansu.