Pogledala sam ga sinoć u "ljetnom retrovizoru" kina Europa. Gotovo je besprijekorno realističan, čak i više nego prva dva dijela koja ipak odišu romantičnošću, što je razumljivo jer su Celine i Jessie u prvom dijelu "rosno" mladi, a u drugom "još uvijek" mladi i nemaju prošlost, barem ne onu zajedničku koja je baš uvijek komplicirana, da ne kažem nešto gore.
Od pregršt dijaloga jedini dosadni mi je bio onaj u hotelskoj sobi, koji to zapravo i nije bio, već se sveo na frustrirana predbacivanja, nadjebavanja i zamjeranja i, kao što to u dugogodišnjim odnosima obično biva, blagu eksploziju dobro ugojenih nezadovoljstava. Da, bio mi je dosadan još jedan, zapravo ne dijalog nego razgovor između većeg broja ljudi, jer je sav bio nekako prekul, svi su bili jako pametni, svi su se natapali maslinovim uljem i ostalim mediteranskim poslasticama i sve je bilo tak hiperintelektualizirano. Mislim, nekak se nemrem poistovjetit, mogu samo potajno priželjkivat da i moja familija bude tak civilizirana, iako im to nije familija, nego prijatelji. Jako mi se svidjela i glazba u filmu, neupadljiva, dirljiva, skladana u maniri nekog tužnog dura, bar mislim. O nekim važnijim segmentima filma kritika je već, kao što joj i dolikuje, rekla svoje pa valjda ni nemam više kaj dodat. Preporučujem ga onima kojima su se svidjela prva dva dijela